GRB st Baner PD
Branko Balaško, Krapinsko zagorska županija, hrvatsko zagorje fotografdija, photo, Branko Balaško planinarenje, planinarsko društvo Stubaki, planinarske kuæe,  Branko Balaško Medvednica, planinarenje, planinarske staze, Branko Balaško Marijanski hodoèasnièki put, Marija Bistrica, hodoèašæe,  Branko Balaško Branko Balaško, planinarenje, Branko Balaško, PD Stubaki, planinarenje

Put br. 4. KUMROVEC-KRALJEV VRH-MARIJA BISTRICA

 

Opis puta

 

Zapadni smjer Marijanskog hodočasničkog puta iz Slovenije čiji krak uz državnu granicu  i rijeku Sutlu dolazi do međunarodnog graničnog prijelaza Bistrica ob Sotli/Razvor nastavlja svoj put u Hrvatskoj do Marije Bistrice. Odmah poslije graničnog prijelaza dolazi se do raskrsnice putova čiji lijevi odvojak vodi prema Zagorskim Selima. Tu se na raskrsnici nalazi  informativna tabla Marijanskog puta i prva kontrolna točka oznake KT 2-1.

Put broj 4 nastavlja desnim odvojkom ceste pored napuštenih nogometnih terena kroz naselje koje se priljubilo uz lijeve pitome obronke doline Sutle. Desnim dominiraju grube kamene gore Kunšperka sa crkvom na Svetim gorama. Prolazimo pored drvoreda koji je zapadni ulaz u Staro selo Kumrovec i bila je ulazna aleja prema nekadašnjoj Titovoj rezidenciji. Preporuka je da se nastavi  dalje glavnom cestom   do velikog parkirališta s desne strane, točno do ulaza u centar turističkog naselja Kumrovec. Uz vrijedan prikaz nekadašnjeg životu u prelijepom okolišu, na žalost ima i velik broj zapuštenih objekata pa je ukupni dojam dosta ovisan o trenutno viđenom. Put dalje vodi pored benzinske postaje  i uskoro se dolazi i do kapele Sv. Roka, smještene  odmah poviše glavne ceste s lijeve strane dok je stotinjak metara dalje s desne strane galerija kipara Izidora Popijača. To je i ulaz u naselje Risvica gdje put skreće s glavne ceste lijevo te uskom ulicom vodi strmo u brdo. U  koliko bi nastavili put glavnom cestom nakon jednoga kilometra dolazi se u uski klanac rijeke Sutle, zaštićeno krajobraznim područjem s kamenim obeliskom Hrvatskoj himni. Dalje  još dolazimo i do starog kulturnog centra ovoga područja, do Klanjca sa župnom crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije. Kad se strmim putem popne na Risvičku goru , na prijevoju treba skrenuti lijevim odvojkom ceste. Desni vodi ravno do vrha brda gdje se nalazi kapela Majke Božje Snježne.

Zelenim obroncima  s livadama i rijetkim kućama ponovo se spušta u kotlinu, skreće desno pa kod raspela uz cestu lijevo kroz šumarak na novi prijevoj s kojega se otvara pogled na tuheljsku kotlinu i daleko do vrhova Strahinjšćice i Ivanšćice. Slijedi ponovno spuštanje zavojitom cestom do naselja Pristava na području općine Tuhelj i već se ukazuje toranj velike crkve u Tuhlju. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije skrivena iza krošnji pitomog kestena dominira cijelom omanjim naseljem smještenom u kotlini rijeke Horvatske. Odmah pored, kod kapelice Mate Poljanca, skreće se na manji brežuljak sa starim mjesnim grobljem iznad kojega dominira kapela Sv. Josipa. Odavde se šire lijepi vidici na Tuhelj i kotlinu u koju se ponovno spušta strmim uskim putem do ceste koja vodi prema Tuheljskim Toplicama. Cesta vodi desnom stranom kotline, uz manji šumarak, a onda kod starog napuštenog bunara skreće lijevo na drugu stranu kotline prema naselju. Sada se s desna otvara pogled na obronke živopisnog Svetog Križa s istoimenom kapelom na vrhu. Prolaskom kroz vikend naselje Črešnjevac te ulazimo u turistički kompleks Termi Tuhelj. Prolazi se iznad kupališta, pored hotela i dvorca Mihanović do starih bazena gdje se nalazi informativna tabla Marijanskog puta s kontrolnom točkom  KT 4-1. Na Izlasku iz Tuheljskih Toplica skrećemo ponovno na desnu stranu kotline, prelazi se preko prometne ceste koja vodi prema Zaboku i dolazimo na cestu kroz naselje Dubrovčan. S desna se izmjenjuju šumarci i obiteljske kuće, a s lijevo je magistralna cesta pa polja iznad kojih dominira crkva Sv. Tri Kralja na brdu u Velikoj Erpenji sa kojeg je još jedan prelijep vidikovac na kotlinu. A na brdu ispred nas se povremeno, kako cesta vijuga, prikaže kapela Sv. Jurja na Klanječkom Jezeru, brdu koje dominira zabočkom kotlinom i nudi još jedan prekrasan vidikovac. Naš put se polako udaljuje od magistralne ceste i ulazi u naselje  Družilovec u kojemu je i raskrsnica puteva gdje se desnim odvojkom brzo stiž u naselje Strmec sa kapelom Blažene Djevice Marije. Od spomenute raskrsnice put nas pak uvodi u Veliko Trgovišće gdje se u centru naselja na manjem lijepo uređenom proplanku nalazi ゙upna crkva Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti. Slijedi nizinska cesta pored željezničke stanice i uz prugu do novoga raskršća u Žeincima i do rodne kuća prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Tu je ujedno i granica Krapinsko-zagorske županije  te se nakon raskrsnice putova ulazi na područje mjesta Luka u Zagrebačkoj županiji. Prolazimo tipičnim nizinskim područjem s poljima iza niza kuća uz obe strane ceste koja vodi do Župne crkve Sv. Nikole Isposnika. Na novom raskšću putova pored vodoskoka i nogometnog igrališta treba skrenuti lijevo u smjeru  Medvednica.  Ubrzo se prolazi preko željezničke pruge, pa rijeke Krapine, pored velikog skladišta automobila i nadvožnjakom preko zagorske magistrale i auto ceste koja povezuje Macelj sa Zagrebom, ulazimo na područje općine Jakovlje. Kod benzinske pumpe na cesti Slatina- Jakovlje na raskrsnici desnim se odvojkom ulazi u centar Jakovlja kojim dominira dvorac.

Na našemu putu skrenemo lijevo prema Igrišću i započinje dugačak blag uspon kroz naselje. Ispred nas stalno je Medvednica, a kako se penjemo sve se više otvara pogled na zagorsku kotlinu sa brdima u daljini. Cesta postaje sve uža i strmija, a oko nas se izmjenjuju obiteljske kuće, križevi uz put, seljačka gospodarstva, stare drvene kuće, vatrogasni dom i osnovna škola te nove vikendice. Na vrhu uspona prestaje asfaltirana cesta i put nastavlja makadamom koji se spušta u šumu. Kad izronimo iz šumskog zelenila pred nama se otvara vidik na mjesno groblje i župnu crkvu u Kraljevom vrhu. Put opet postaje asfaltna cesta koja nas dovodi u centar mjesta, manji seoski trg sa velikim bunarom u sredini. Tu pored male kapelice skrenemo lijevo i uskoro smo kod crkve Sv. Tri Kralja koja svojim smještajem dominira ne samo ovim područjem već čitavim krajem. Pored crkve je informativna tabla Marijanskog puta sa kontrolnom točkom KT 4-2. Od crkve se ponovno istim putem vraća do bunara pa nastavlja cestom u smjeru Sljemena, ali uskoro treba skrenuti lijevo i u naselju Pušeki makadamom se spušta u manju dolinu okruženu šumama. Put nas pored obradivih polja dovodi do ceste Stubičke Toplice-Sljeme i ponovno na području Krapinsko zagorske županije u selo Pila. S više skretanja u tipičnom podsljemenskom naselju nastavljamo uspon prema naselju Gospočići. Tu djelomično slijedimo planinarsku stazu br 39 koja povezuje Stubičke Toplice i Sljeme. Na izlazu iz naselja ponovno skrećemo desno na makadam pa pored vinograda i kljeti dolazimo na djelić asfaltne ceste u zaseoku Frtalji da bi ponovno skrenuli desno na makadam pa opet uz vinograde i kljeti u Strmcu došli na asfaltnu cestu koja se spušta prema Stubičkim Toplicama. U kotlini potoka Lampuša skrene se prema povijesnom brdu Kapelščak koje je još jedno izvanredno mjesto prekrasnih vidika sa kapelicom Sv. Katarine na vrhu. Odavde se put pretvara u pješačku stazu koja se hrastovom šumom spušta do parka Makimilijana vrhovca iŽupne crkve Sv. Katarine u Stubičkim Toplicama. Staza se samo malo tu pretvara u cestu, ali odmah uz potok Vidak ulazi u park Specijalne bolnice te malim željeznim mostićem prelazi potok Topličina. Prolazi se pored kupališnog kompleksa i hotela Matija Gubec s desne strane ceste dok lijevo uz cestu dominira brdo Kamenjak s povijesnim hrastom Galženjakom. Cestom uz prugu u smjeru Medvednice uskoro smo kod Željezničke stanice. Uska staza dalje vodi do velikog križa u naselju Podgaj i ovdje ponovno naš put nastavlja kao cesta kroz naselja. Počinje dugačak uspon kroz naselje Pustodol. Prolazi se pored obiteljskih kuća, vikendica i velikog telekomunikacijskog tornja, otvaraju se vidici na sve strane, nizaju se kljeti i vinogradi da bi na kraju došli do male kapelice s odmorištem na ulazu u Park prirode Medvednica u Donjoj Podgori.

Sad slijedi spuštanje cestom u naselju prema Donjoj Stubici gdje se u centru grada nalazi župna crkva Presvetog Trojstva i nova kontrolna točka KT 4-3.  Nakon stotinjak metara prolaska glavnom cestom, skreće se desno prema naselju Gornja Podgora gdje se opet otvaraju vidici. Prvo na obližnju kapelu Sv. Antuna Padovanskog u Matencima, a onda sve dalje i dalje. Uspinjemo se pored obiteljskih gospodarstava u Milekovo selo pa u selo Hižakovec iz kojega potječe Matija Gubec, prvi seljački buntovnik ovih prostora. Čitav je niz tu prelijepih starinskih kuća, a na samom vrhu Hižakovca nova je kapela Sv. Križa do koje se svakako vrijedi popeti zbog izuzetnih vidika daleko do slovenskih alpa. Naš put prije te kapele skreće lijevo u malu kotlinu i prelazimo potok Slani potok pa se uspinje do naselja Brezje sa zanimljivo uređenim Trgom Kraljice mira. Slijedi spuštanje do znamenite Gupčeve lipe i Župne crkve Sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Cestom se odavde vrlo brzo dolazi do naselja Dubovec sa znamenitom kapelom Marije Snježne ili dalje do kapele Kraljice Mira u Dobrim Zdencima kaja se nalaze uz cestu za Mariju Bistricu.

Naš put niže nastavlja glavnim trgom u Gornjoj Stubici te skreće desno prema naseljima Hum Stubički. Slijedi dugačak uspon, ali svaki je metar uspona nova lijepa stranica vidika na mreškanje zagorskih brežuljaka. Na jednom od njih je nova kapela Sv. Stjepana u Humu Stubičkom, na suprotnom je visoka kapela Sv. Mateja u istoimenom naselju, a onda još čitava niska crkvenih tornjeva svud oko nas. Ovaj dio puta može se nazvati i put u prošlost jer se ovdje u mnogim detaljima živi kao nekad i dugo će u nama još ostati ta ljepota koja na žalost svakim danom sve brže nestaje. Put se ponovno spušta do skrivenog Sekirovog sela i postaje loš makadam koji poljem dolazi do osamljenog naselja Šagudovec s kapelom Dvanaest svetih apostola. Naravno da je nakon podulje doline slijedio manji uspon do ovoga naselja pa sad asfaltnim putem slijedi ponovni silazak u novu dolinu i do ceste koja ide prema Humu Bistričkom i kapeli Sv. Marije Magdalene koja stoji  na vrhu brda. No, naš put prije ovoga uspona skreće prema naselju Kušići gdje uz odmorište i info tablu puta ulazimo u manje selo u kotlini. Slijedi strmi uspon makadamom pa se na vrhu uspona prelazi na poljski put koji vodi na obronke iznad  Marije Bistrice. Iza brda već se nazire toranj bistričke bazilike. Spuštamo se asfaltnom cestom na glavni cestovni pravac koji povezuje Gornju Stubicu i Mariju Bistricu te ubrzo ulazimo u Marijansko svetište.       

 

TEHNIČKI PODACI O PUTU

 

Početna visina puta

197 m

Kumrovec

 

 

Najniža točka puta

133 m

Luka

 

 

Najviša točka puta

335 m

Hum Stubički

 

 

Završna visina puta

182 m

Marija Bistrica

 

 

Asfaltna cesta

63,4 km

 

 

 

Makadam, staza

9 km

 

 

 

Duljina puta

72,4 km

 

 

 

Daljinomjer:

Granični prijelaz Razvor

Staro selo Kumrovec

1 km

 

Kumrovec, kapele Sv. Roka

2,5 km

 

Zelenjak, pomenik Ljepoj našoj

7 km

 

Klanjec, ŽC Navještenja Blažene Djevice Marije

8,5 km

 

Risvica, kapela Majke Božje Snježne

5,5 km

 

Tuhelj, Uznesenja Blažene Djevice Marije

9 km

Tuhelj, Uznesenja Blažene Djevice Marije

Tuhelj, kapela Sv. Josipa

0,5 km

 

Sveti Križ, kapela  Svetog Križa

5,5 km

 

Terme Tuhelj

3,5 km

 

Velika Erpenja - crkva Sv. Tri kralja

7 km

 

Veliko Trgovišće, ŽC Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti

14 km

Veliko Trgovišće, ŽC Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti

Klanječko Jezero,  kapela Sv. Jurja

3,5 km

 

Strmec, kapela Blažene Djevice Marije

6 km

 

Žeinci, rodna kuća Franje Tuđmana

2,3 km

 

Luka, ŽC Sv. Nikole Isposnika

5,2 km

Luka, ŽC Sv. Nikole Isposnika

Jakovlje, dvorac

5 km

 

Kraljev Vrh, ŽC SV Tri Kralja

10 km

Kraljev Vrh, ŽC SV Tri Kralja

Stubičke Toplice ŽC Sv. Katarine

8 km

Stubičke Toplice ŽC Sv. Katarine

Kapelšćak, kapelica SV. Katarine

1 km

 

Donja Stubica,  ŽC Presvetog Trojstva

7 km

 

Matenci, kapela Sv. Antuna Padovanskog

3,5 km

 

Gornja Stubica, ŽC SV. Jurja

6 km

Gornja Stubica, ŽC SV. Jurja

Hižakovec, kapela Sv. Križa

2 km

 

Dubovec, kapela Marije Snježne

5 km

 

Dobri Zdenci, kapela Kraljice Mira

5,5 km

 

Hum Bistrički, kapela Sv. Stjepana

1,5 km

 

Sveti Matej, kapela Sv. Mateja

6 km

 

Šagudovec, kapela Dvanaest svetih apostola

4,5 km

 

Hum Bistrički, kapela Sv. Marije Magdalene

6 km

 

Marija Bistrica, Majka Božja Bistrička

12,3 km

Ukupna daljina

 

71,6 km

 

KONTROLNE TOČKE PUTA

Naselje

Kontrolna točka

Lokacija

Nadmorska  visina

 

Kumrovec

KT 2-1

N46 04.556 E15 39.748

185 m

 

Tuheljske Toplice

KT 4-1

N46 04.043 E15 47.191

155 m

 

Kraljev Vrh

KT 4-2

N45 56.827 E15 54.838

270 m

 

Donja Stubica

KT 4-3

N45 58.805 E15 58.258

225 m

 

Marija Bistrica

KT 7

N46 00.242 E16 07.427

235 m

 

 

ZANIMLJIVOSTI UZ PUT

Staro selo Kumrovec

U novije je doba Kumrovec poznat kao rodno mjesto Josipa Broza, predsjednika propale Jugoslavije. Vođa jugoslavenskih komunista rodio se 07. svibnja 1892. godine i već drugi dan kršten u župnoj crkvi u Tuhlju. Oko rodne kuće Josipa Broza Tita formirao se Muzej „Staro selo“, a rekonstrukcija Kumrovca kojemu se htjelo vratiti izgled starog sela potkraj 19. stoljeća bio je dugotrajan posao. Najobimniji radovi izvedeni su u razdoblju između 1979. i 1985. godine kada se uz rekonstrukciju postojećeg, grade i nove zgrade u središtu naselja. Zahvaljujući tome danas je Kumrovec jedinstveni muzej na otvorenom kojega je svakako vrijedno posjetiti.

Kapela sv. Roka – Kumrovec

Kapela sv. Rok sagrađena je 1962. godine na 185 mnv, na padini iznad ceste Kumrovec-Klanjec. Prvotna kapela sv. Roka nalazila se na brdu iznad Titove rezidencije te se u Kanonskim vizitacijama prvi se put spominje 1686. godine. Zbog starosti i skučenosti 1739. podiže se nova kapela, premješteni su kipovi i oltar, kao i stare jaslice, a nadodani su novi oltari. Kapela je stajala dugo nedovršenom, a onda su vjernici dali 1844. kapelu oslikati, da bi na kraju iz čudnih političkih razloga ta barokna kapela bila srušena 1962. godine. Navodno protiv volje Josipa Broza Tita iako je rušenje napravljeno u njegovo ime. Danas su od te stare kapele ostali samo otkopani i restaurirani temelji na brdu iznad Vile «Kumrovec» na 245 m visine. Svakako preporučam posjet ovome mjestu, zapravo divnom vidikovcu na kumrovečku kotlinu okruženu bregima. Da bi se došlo ovamo treba ići iz Kumrovca kroz aleju javora do Titove rezidencije. Uz vilu se krene kamenom opločenom stazom kroz šumarak pa voćnjak, na vrh brda. Na temeljima nekadašnje kapele sada je veliki križ. Vlasti su dale novu lokaciju za kapelu koja je izgrađena na drugom kraju Kumrovca uz cestu prema Klanjcu. Iako je nova kapela veća i pristupačnija od srušene, ostaje za žaliti za starom kapelom koja je na svom brijegu bila skladan ambijentalni ukras krajolika. U kapeli mnogo siromašnije uređene od prijašnje samo je kip titulara.  

Spomenik Ljepšoj našoj

Najslikovitije područje u porječju Sutle svakako je  uski klanac u Zelenjaku ispod kapelice u Risvici i Cesarskog brda ili Japice sa znamenitim Cesargradom. Na ovim strateškim  prostorima kontinuirani se život odvijao od daleke pretpovijesti. Ne čudi ni što je baš na ovome mjestu podignut spomenik hrvatskoj himni. Kao jedan od najobrazovanijih Hrvata svojega vremena, austrijski konzul u Carigradu, svjetski putnik, poliglot i erudit, Mihanović je ostao zaljubljenik Zagorja koje ga je nadahnulo stihovima koje je narod ubrzo pretvorio u svoju himnu. Kameni obelisk, jedinstveni spomenik himni Antuna Mihanovića, postavljen je 24. studenog 1935. godine uz stotu obljetnicu nastanka himne. Pokretač izgradnje bio je župnik Marcel Novak pa je i spomenik bio predan na čuvanje župi Tuhelj. Spomenički kompleks je obnovljen 1991. godine, a najnovije uređenje napravljeno je 2007. godine.   

ŽC Navještenja Blažene Djevice Marije – Klanjec

Klanjec koji se prvi put spominje 1463. godine u ispravi kralja Matije Korvina smjestio se na uzvisini podno 511 m visoke Cesarske gore, ispod ruševina srednjovjekovnog kaštela Cesargrada, na samoj hrvatsko-slovenskoj granici koju svojim tokom radi rijeka Sutla. Okružen, s jedne strane, vinorodnom padinom u podnožju Cesarske gore, a s druge šumovitim predjelom Brozova brega, Klanjec  pruža nezaboravan pogled na sutlansku dolinu. Klanječki samostan s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije grade u razdoblju od 1630.-1686. godine hrvatski ban Nikola i brat mu Sigismund Erdödy za bosanske franjevce koje dovode u Klanjec 1628. godine iz obližnjeg Radakova. Istovremeno s gradnjom samostana gradi se i današnja crkva Navještenja Blažene Djevice Marije koju je 19. rujna 1665. posvetio zagrebački biskup Petar Petratić. No, već su 1716. godine franjevci su bespomoćno stajali na zgarištu svoje crkve. U obnovi samostana sačuvan je izvorni oblik i organizacija unutrašnjeg prostora iz 17. stoljeća, odnosno ranobaroknoga razdoblja. U crkvi nastaju bitne promjene inventara jer su stari oltari stradali u požaru ili bili dotrajali. U samostanu se ponovno okupljaju franjevački umjetnici. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. Jedan od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj ujedno je i mauzolej obitelji Erdody. U kripti crkve sačuvan je kositreni sarkofag izuzetne umjetničke vrijednosti, vlasnika Cesargrada Sigismunda Erdödyja (1630-1689). Sarkofag je izrađen od poluplemenitog metala engleskog kositra i bogato ukrašen pozlaćenim ukrasima. Stoji na četiri noge koje su ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, a bočne strane krase oslikane anđeoske glave s pozlaćenim krilima. Izradio ga je 1639. godine bečki majstor Zacharis Laufer koji je radio sarkofage za bečku carsku obitelj. Osim ovog sarkofaga u crkvi su još sarkofazi Emerika Erdödyja i Elizabete Rakocy te još nekih članova obitelji. Kripta na lijevoj strani crkvenog oltara još nije istražena i ne zna se ukupan broj sarkofaga ispod crkve. Godine 2004. otvorena je još jedna kripta, ispod kapele sv. Franje i u njoj je pronađen još jedan metalni sarkofag koji pripada Nikoli IV Erdödyju. U bečkoj radionici Josepha Zieglera restaurirana su dva najljepša sarkofaga, prvo 2002. godine sarkofag bana Sigismunda Erdödyja, a 2004. godine sarkofag unuka hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Tome, Emerika Erdödyja. Sarkofazi su postavljeni u posebno uređenoj prostoriji u podrumu samostana,  koja je uređena poput kripte iz kojih su izvađeni. Crkva je jednobrodna građevina kamena poda, četverokutne apside te dvije pobočne kapele koje u tlocrtu tvore oblik križa. Uz glavno pročelje visok je osmerostrani masivan zvonik pokriven šiljatom kapom. Vodoravna raščlanjenost pročelja s trokutastim zabatnim zidom daju crkvi renesansni izgled. Crkva je obnavljana i preuređivana 1721. godine, kada se u crkvu stavlja devet kasnobaroknih oltara. Najvredniji oltar bio je onaj sv. Antuna Padovanskog koji se smatra remek-dijelom. Oltar sv. Lucije postavljen je u crkvu 1848. godine. Glavnu sliku malih dimenzija, ali monumentalnog djelovanja naslikao je Hans Georg Geigerfeld. I otale su slike dragocjen rad slovenskog ranobaroknog majstora Geigerfelda iz Novog Mesta čija su djela ranobarokna ostavština u crkvama sjeverozapadne Hrvatske. Godine 1859. postavljen je, a 26. kolovoza 1860. blagoslovljen današnji veliki oltar, kojeg su izradili Talijani iz Genove - braća Tomo i Franjo Fantoni. Oni su u svetištu izveli ciklus slika s prizorima iz Marijina života. Nakon svetišta u stilu nazaretskoga slikarstva slikaju u bočnim kapelama koje služe i dalje za ukapanje članova  obitelji Erdödy. Slikaju u kasnobaroknoj tradiciji i svodove glavne lađe s prizorima Marijina uznesenja. Pomaže im franjevački slikar Prokopije Godler koji radi i pozlatu glavnoga oltara. Oltarnu sliku Navještenja Marijina naslikao je Carlo Dietrich, slikar iz Graza, a kupuj ju u Beču ljekarnik Ferdinand Kler. Godine 1988. počinje posljednja obnova samostana u Klanjcu. S mnogo odricanjaovo velebno zdanje, koje cijeli ovaj grad čini posebnim i prepoznatljivim, polako dobiva izgled kakav zaslužuje. Muzej sakralne umjetnosti i osobita zavičajna zbirka osnovan je 1982. u južnom krilu samostana, u prizemlju. Samostanska knjižnica čuva 67 medicinskih knjiga iz 17. i 18. stoljeća, jer su ih ondje koristili samostanski ranarnici i ljekarnici pomažući u bolesti ne samo redovnicima nego i sugrađanima. Ispred crkve je spomenik pjesniku hrvatske himne Antunu Mihanoviću koji je umro 1861. godine, a dio je svog života proveo u obližnjim Novim Dvorima.  

Kapela Snježne Gospe - Risvica

Na 301 m visokog osamljenog proplanka, skoro okomito nad spomenikom hrvatskoj himni u Zelenjaku, a ispod drevnih zidina Cesargrada na susjednom brijegu, smještena je ova kapela. Pristup moguć odvojkom ceste Klanjec-Tuhelj 1,5 km lošim makadamskim puten ili odvojkom ceste iz Kumrovca od kuda ide strmi 700 m asfaltni put te još 800 m lošeg makadama do same kapele. No trud dolaska do ove kapele spomeničke vrijednosti, naplaćen je prekrasnim pogledom na kumrovečku i klanječku kotlinu, na valovite obronke sjeverozapadnog dijela županije te ruševne ostatke Cesargrada. Barokna kapela zvana “crkvicom triju želja”, jer prema legendi njezino zvono svakom posjetitelju prilikom prvog posjeta ispunjava tri želje, prvi se put spominje 1639. godine iako se smatra starijom. Tijekom 17. i 18. stoljeća kapela je pregrađivana te doživljava mnoge preinake i promjene. Od prvotnog inventara sačuvan je samo kip Majke Božje smješten u središnjoj niši s mjesecom pod nogama i malim Isusom i žezlom u rukama. Godine 1802. kapela ima potpuno novi glavni oltar pod titulom Čudotvorne Gospe. Taj glavni oltar  koji je preuređen u današnji oblik 1839. godine najvredniji je dio inventara. Ploha drvenog oltara iznad zidane menze ima visoku dvostruku predjelu na koju se nadovezuju lukovi kroz koje vjernici prolaze obilazeći oltar. Na lukovima ophoda dva su velika kipa sv. Petra i Pavla. Po sredini menze je svetohranište na dva kata s ugaonim stupićima i dva mala odoranta. Na vrhu oltara nalazi se reljef Boga Oca između dva anđela. U središtu u visoko podignutoj niši stoji stari čudotvorni kip Majke Božje s djetetom Isusom. Kapelica je 1810. godine produžena te je podignut današnji zvonik. S južne je strane 1834. godine dograđena sakristija te postavljena nova klasicistička propovjedaonica koja je i sada u kapeli. Godine 2005. je započelo nanovo uređenje kapele, uz krovište obnovljena je i unutrašnjost crkve.  

ŽC Uznesenja Blažene Djevice Marije - Tuhelj

Crkva je smještena pod brijegom, u nizini na 160 mnv, a prema legendi na nasutoj uzvisini na drvenoj rešetki. Smještena je uz mjesni trg, na raskršću cesta Tuheljske Toplice-Velika Horvatska-Kumrovec. Kroz svoju prošlost Tuhelj se istakao kao povijesno, crkveno, političko i kulturno središte. Ne iznenađuje ni činjenica da je upravo ovdje sagrađena župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je svojom velebnošću te kulturnim i povijesnim značajem nadaleko poznata. Ona je danas prava ljepotica među  tuheljskim hižama u prelijepom zagorskom okolišu. Ne zna se točna godina kada je crkva u Tuhlju sagrađena, a pretpostavlja se da je to bilo krajem 14. stoljeća. Svetište i svod u svetištu su iz kraja 15. stoljeća i imaju sve karakteristike gotičkog graditeljstva. Već je postala legenda priča kako je crkva građena na jezerini u koju su zabijeni jalševi stupovi kao nosači zidina crkve. Crkva je građena od kamena, a potpornjaci, rebra i prozorski okviri, pokrovni vijenac i trijumfalni luk od klesana kamena. Preživjela je mnoge pregradnje u baroku. Poslije potresa 1880. godine je restaurirana, a 1910. godine je skinuta sva žbuka i oslik te je ostala vidljiva struktura zida. Crkva je nanovo uređena 2000. godine, napravljena je hidroizolacija  i novi mramorni pod s podnim grijanjem te ožbukana i obojana iznutra. Napravljena je i nova krstionica te obnovljen kip Majke Božje Tuheljske. Orgulje s osam registara graditelja Ferdinanda Heferera iz 1897. godine, a koje je pregradio Milan Majdak 1948. obnovljene su u Hefererovoj radionici 2001. godine. Nalaze se na velikom pjevalištu koje je odmah iznad ulaza u crkvu. U nišama crkve dva su prekrasna ranobarokna kamena kipa «Tužni Krist» i «Pieta». Vrijedan je i kalež iz 1616. godine te ciborij iz 1690. godine koji se svrstava među najljepše u zemlji. Kasnogotička jednobrodna građevina više je puta pregrađivana i sada ima poligonalno svetište uže od lađe, poduprto s pet kontrafora. Trijumfalni zašiljeni luk dijeli lađu od svetišta nadsvođenog križnim gotičkim svodom. Uz svetište je sakristija s oratorijem. Potporni piloni u crkvenoj lođi nose barokni svod, a ugrađeni su nakon potresa 1880. godine, stvaraju bočne niše nalik plitkim kapelama. Uz glavno pročelje je masivan kasnobarokni toranj s ulazom u crkvu na kojem su kovana vrata iz 1805. godine. S krovištem i križem visina tornja je 30 metara.. Prvotni glavni oltar stajao je u crkvi do 1747. godine kada je postavljen novi, a taj skinut kod preuređenja crkve 1970. godine. Naime zbog same lokacije gradnje, crkva je bila puna vlage i drvo je vrlo brzo trunulo. Sačuvano je samo nekoliko kipova, između kojih je i vrijedan zavjetni gotički kip Majke Božje pa kada danas uđete u crkvu zateći će vas neobična praznina bez baroknih oltara, propovjedaonice i ostalog standardnog crkvenog namještaja. Nacrte za preuređenje crkve napravio je prof. dr. Antun Ivandija. Svetište je povišeno, postavljen je mramorni oltar prema narodu, ambon, svetohranište. Središnji prozor svetišta je sazidan i tu je postavljen stari čudotvorni kip Majke Božje tuheljske.. Cijela je crkva ožbukana i obojana. Veliko brončano raspelo rad Antuna Augustinčića iz 1942. godine prvotno stavljeno na mjesto glavnoga oltara sada se nalazi na desnom zidu na mjestu pobočnog oltara. Ovako preuređenu crkvu blagoslovio je 14. kolovoza 1969. godine biskup Franjo Kuharić. Ispred ulaza u župni cintor na središnjem trgu stoji kip Bezgrešnog začeća Marijina koji je podignut milodarom tuheljskih župljana.   

Kapela  sv. Josipa - Tuhelj

Barokna kapela sagrađena je na osamljenom 185 m visokom platou iznad mjesnog groblja, 400 m od glavne ceste. Do kapele je seosko gospodarstvo, a iznad nekoliko vikendica te naselje u kotlini. Kapela se prvi puta spominje 1727. godine kao novopodignuta, ali još nedovršena pa tek zapis iz 1739. godine govori da je kapela uređena i uredna. U potresu 1880. godine bila je vrlo oštećena pa se nije smjelo ni zvoniti. U  kapelu se ulazi kroz zvonik. Pod je popločen velikim kamenim blokovima, a svetište je povišeno za jednu stepenicu. Restaurirana je 1882. godine, što je bila njena posljednja veća obnova (osim nužnih popravaka krova, zvonika i prozora). Tako je i sada kapela u vrlo lošemu stanju, uništena vlagom i vremenom. Posebno je zanimljiv glavni oltar kapelice, koji je sačuvan do danas, s likom donatora. Na oltaru piše „Dao načiniti prečasni gospodin Matija Augustinčić, kanonik zagrebački za mjesnog župnika Ivana Radoševića i starješine Jakoba Ilića godine gospodnje 1733.“  Dva originalna pobočna oltara su zamijenjena pa je oltare sv. Vida i sv. Ane izradio Antun Pavlić 1873. godine. No od njih je sada ostalo tek nekoliko kipova s oltarnim slikama. 

Kapela sv. Križa – Sveti Križ

Barokna kapela iz 17. stoljeća sagrađena na 305 mnv, na proplanku iznad Tuheljskih Toplica, okružena je vinogradima s jedne i poljima s druge strane. Do kapele se dolazi asfaltiranim odvojkom dužine 1 km, skretanje kod kućnog broja 204 na cesti Tuheljske Toplice-Klanjec. Na mjestu današnje kapelice stajala je kapelica istog naziva koja se prvi puta spominje 1639. godine. Od 1802. do 1840 godine ne postoji nikakav zapis u vizitacijama, a upravo je u to vrijeme stara kapelica srušena i sagrađena nova. Oko kapele nekada je bilo groblje. Izgradnja današnje kapele dovršena je u listopadu 1831. godine kada ju je blagoslovio dekan i krapinski župnik Ivan Bedenko. Kapelica je skoro dvostruko veća nego prijašnja. Cijela je nadsvođena, s južne je strane je sagrađena sakristija te pjevalište iznad ulaza. Pretpostavlja se da njezin glavni oltar potječe iz srušene kapele jer se barokni kipovi sv. Petra i Pavla spominju u opisima glavnog oltara bivše kapele. Interesantno je da glavni oltar nije imao, a nema ni sada ni sliku ni kip svog titulara. Na zidu apside iza glavnog oltara visi neobično lijepa barokna slika nepoznatog autora. Dobri pastir na njoj nije prikazan običajnom ikonografijom – Krist s janjetom na ramenima, već pokazuje uskrslog Krista kojemu iz rana curi krv koja daje hranu i piće ovcama. Nakon velikog oštećenja u potresu, kapela je 1863. godine učvršćena željeznim šipkama, a slikar Paschutti ju je oslikao. Slijedeća obnova kapele bila je 1957. godine te je posljednji put temeljito obnovljena 1989.godine kada je nanovo ožbukana i obojana.   

ŽC sv. Tri Kralja – Velika Erpenja

Crkva lijepo vidljiva iz daleka, na 283 m Velikoerpenjskog brijega s kojeg puca avionski pogled na dolinu rječice Horvatske s Tuheljskim Toplicama u sredini te čitavu nisku okruglih brežuljaka, sve do Sljemena na jugu, Cesargradske gore na zapadu te Strahinjčice i Ivanščice na istoku. Do crkve se dolazi strmim asfaltnim odvojkom ceste Zabok-Tuheljske Toplice. Crkva koja spada u red zanimljivih arhitektonskih ostvarenja sagrađena je 1650. godine po nalogu grofa Erdödyja, a župom je postala 1790. godine. Na glavnom pročelju iz kojeg se izdiže zvonik s visokom kapom baroknog oblika isklesan je u 17. stoljeću jedan od najljepših crkvenih portala Hrvatskog zagorja zasnovan u pačetvorini sa zaobljenim lukom. Grebenasti svod u svetištu sa susvodnicima i zaglavnim kamenom izrađen je 1676. godine,a sakristija 1716. godine. Crkva ima djelomično sačuvan inventar iz vremena od 17. do 19. stoljeća. Glavni je oltar iz 1868. godine s još su tri pobočna oltara. Osebujne orgulje su iz vremena oko 1740. godine. Do crkve je stara župna kurija sagrađena 1796. godine, a u kojoj je 25. rujna 1842. otvorena jedna od prvih pučkih škola u ovom dijelu Hrvatskog zagorja. Uz crkvu, na jugozapadnoj padini brijega je mjesno groblje. Tu je i grob Justine Mihanović Petropoljske (1774 - 1858), majke autora hrvatske himne Antuna Mihanovića. Družba “Braća Hrvatskog Zmaja“ uz crkvu je 14. studenog 1997. podigla spomen ploču njoj i hrvatskom preporoditelju Tomi Gajdeku koji je od 1845. do 1856. župnikovao u ovoj župi, a bio je i prvi predsjednik Književnog društva sv. Jeronima. Ista je Družba 10. svibnja 1998. godine postavila na toj lokaciji i spomenik “Majci”. Skulptura visine 66 cm, “Majka i dijete” rad je kipara Ive Kerdića iz 1914. godine. 

Kapela  sv. Jurja - Klanječko Jezero

Kapela na ovoj lokaciji odlikuje se pomno odabranim smještajem u krajoliku. Na dominantnom je položaju u osami 268 m visokog brijega s kojeg je predivan pogled na dolinu rijeke Krapinice te potoka Kostelina i Horvacka. Kapela je udaljena od župne crkve 3,5 km od kud se dolazi strmim asfaltnim odvojkom s raskrižja cesta Veliko Trgovišće-Zabok-Tuheljske Toplice-Krapinske Toplice. Crkva se na ovoj lokaciji spominje 1439. godine i tijekom stoljeća mijenja izgled, ali i status pa od župne crkve postaje kapela. Kroz groblje se, koje se tu nalazi ”od pamtivijeka”, prilazi do jednobrodne omanje građevine elegantnog oslikanog drvenog stropa (tabulata), sazidane 1622. godine s trostraničnim svetištem svođeno sa susvodnicama te odvojeno od broda trijumfalnim lukom. Svetište je za dvije stepenice povišeno od kamenim pločicama opločenog broda. Pred pročeljem je portik, a iznad zapadnog ulaza na samoj lađi je 16 m visok tornjić s kapom baroknih oblika, dvokatnom lukovicom. U svetištu kapele, sakriven iza glavnog oltara je gotički prozor koji je najljepši i najvredniji arhitektonski detalj kapele. Unutrašnjost je sačuvala kvalitetan inventar iz 17. do 19. stoljeća. Ravni drveni strop oslikan je u 19. stoljeću geometrijskim ornamentima u duhu historicizma, a na zidovima je nekoliko zidnih slika. U crkvi su tri oltara, a glavni je nastao 1761. godine te postavljen tako da vjernici mogu oko njega obilaziti. Rad je nepoznata majstora. Pobočni oltar Trpećem Kristu na južnoj strani svetišta sastavljen je od dva oltara iz 17. stoljeća. Oltar Majke Božje na sjevernoj strani lađe izuzetne ljepote i umjetničke vrijednosti iz 1719. godine, a donator je bio grof Emerik Erdödy. Propovjedaonica potječe iz kasnobaroknog doba, a orgulje iz vremena oko 1930. djelo su majstora Ovčarića koji je na tom groblju sahranjen. 

Kapela Blažene Djevice Marije  – Strmec

Kapela je smještena sjeverozapadno od Velikog Trgovišta na vrhu 286 m visokog humka s kojeg se šire prekrasni vidici na pitome zagorske brežuljke i veličanstvene slovenske Alpe u daljini. Do kapele se dolazi kotlinom odvojka ceste Veliko Trgovišće-Klanjec pokraj seoskih gospodarstava i stare kurije Vižovlje. Nakon strmog uspona uz zapadnu padinu brijega uz groblje i rijetko drveće prilazi se kapeli stepenicama kroz betonski slavoluk. Jedna je do od rijetkih kapela oko koje su sve u krug položeni grobovi, a groblje se dalje širi uz sjeverozapadni dio uzvisine. Kasnobarokna je to jednobrodna kapela sa svetištem spljoštene apside, sakristijom uz svetište i dominantnim 37 m visokim centralnim zvonikom koji se izdiže iz glavnog pročelja. Pročelje kapele koja je naslijedila drvenu crkvu na tom mjestu iza 1770. godine raščlanjeno je pilastrima ukrašenim lambrekinima, prozorom i nišama. Jednostavna unutrašnjost kapele je svođena kupolastim svodom koji leži na masivnim polustupovima nježnih prijelaza. Zidovi lađe su zaobljeni, a kor je poduprt snažnim pilastrima. Na zidu svetišta te stropu svetišta i lađe zidne su slike. U stijeni svetišta uzidana je nadgrobna ploča Josipa Aleksandra Galjufa, vlasnika imanja i kurije Vižovlje koji je umro 1854. godine. Kurija je nanovo uređena i u privatnom je vlasništvu.  Crkveni je inventar izmijenjen nakon požara 1872. godine te ga je u glavnom nestalo, a ono što je ostalo iz vremena je od 15. do 19. stoljeća. Glavni oltar koji je preinačen nakon požara, pripada sjevernjačkoj gotici iz vremena oko 1450. godine, sastavljen je od skulptura nastalih u različita vremena. Najvredniji je gotički drven kip Majke Božje Strmečke kojemu se iskazivalo štovanje kao čudotvornom, nastao sredinom 15. stoljeća.   

ŽC Majke Božje Žalosne - Veliko Trgovišće

Mjesto Veliko Trgovišće ima dugu i značajnu povijest, a  prvi put se spominje u pisanim dokumentima još 1501. godine. Značajnije se počelo naseljavati početkom 19. stoljeća. Prije toga su tu bili posjedi grofova Erdödy iz Novih Dvora Klanječkih, od Domahova, preko Družilovca do Erpenje, gdje je i obitavalo najviše žitelja. Postanak mjesta Veliko Trgovišće veže se uz izgradnju ceste, kasnije i željezničke pruge, a prije toga kao središte spominje se mjesto Jezero, gdje je na dominantnom položaju sagrađena crkva sv. Jurja. Sadašnja je župa, kojoj točna godina osnutka nije poznata, a prvi se put spominje 1437. godine, nastavljačica je srednjovjekovne župe sv. Jurja u Jezeru. U centru naselja, iznad glavne ceste na povišenju od 145 m nalazi se jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem uz koji je sakristija. Gradnja današnje crkve u Velikom Trgovišću započeta je 1840. godine brigom župnika Augustina Kotšija, a uz rad župljana te financijsku pomoć grofa Erdödyja čija je obitelj imala patronat nad župom. Gradnja je dovršena 1876. godine kada se i sjedište župe seli iz Jezera. Crkvu je blagoslovio zagrebački kanonik Tomo Gajdek 29. listopada 1876. godine. Samo četiri godine kasnije crkva je uništena u razornom potresu no zahvaljujući grofu Karolu Erdödyju crkva je popravljena i od 1844. godine u njoj se služe mise. Manji toranj visine 22 m izdiže se iznad glavnog pročelja. Na južnoj strani lađe nad sakristijom smješten je kor. Zidovi su ukrašeni Sirnikovim slikama iz 1944. godine. U crkvi je vrijedan inventar poput namještaja iz doba historicizma. Glavni oltar sa svim obilježjima druge polovice 19. stoljeća rad je nepoznata majstora. Među najvrednijim predmetima su ranobarokni kalež iz prve polovine 18. stoljeća i rokoko monstranca ukrašena tkz. češkim kamenjem.  

ŽC sv. Roka Isposnika - Luka

Crkva je sagrađena 1864. godine u nizinskom naselju na 137 m visine, nedaleko od magistralne ceste Zagreb-Krapina. Udaljena je od župne crkve u Zaboku 14 km, a od Svetišta u Mariji Bistrici 38 km. Župa na ovom području je ustanovljena 1780. godine u Krajskoj Vesi, a 1864. godine je preseljena u Luku.   

Dvorac – Jakovlje

Najznačajniji kulturni spomenik u općini je spomenik treće kategorije, dvorac Sixta koji je podignut u ravnici ispod Kraljevog Vrha u blizini autoputa Zagreb-Krapina. Posjed Jakovlje spominje se već 1546. godine, kada ga kupuje Jakov Sekelj iz Omroža. Dvorac je napravljen na umjetnom humku kojeg su izgradili kmetovi prenijevši zemlju kopajući ribnjak. Jakovlje je kasnije u vlasništvu obitelji Oršić, Gottal, Rauch, Josipović i Kronfeld. Dvorac je u nekoliko navrata dograđivan i mijenjan, a konačan izgled dobiva nakon potresa 1880. godine, kada središnji dio dvorca dobiva novu neohistorističku fasadnu dekoraciju i altanu na ulaznom jugozapadnom pročelju. Prostor oko dvorca obuhvaća perivoj, gospodarski prostor, prilaznu aleju divljih kestena i dvije platane, te povrtnjak iza dvorca. Perivoj koji je vjerojatno nastao u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon posljednje obnove dvorca, danas se ističe parkom skulptura na otvorenom, jer dvorac služi kao stambeni i radni prostor likovnih umjetnika. Godine 1979. sjeverno krilo stradava u velikom požaru. Još jedan potres, onaj 1990., demolira dvorac: srušen je dimnjak, središnji dio krova i cijelo lijevo krilo. Od 2002. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske obnavlja dvorac.   

ŽC sv. Tri Kralja – Kraljev Vrh

Crkva je sagrađena iznad naselja na 280 m pomno odabranog, stvarno kraljevskog vrha u podnožju Medvednice s kojeg je prekrasan pogled na zapadni dio Krapinsko-zagorske županije te dominira cijelim krajem pa je vidljiva daleko u krug. Nekoć je na lokaciji sadašnje župne crkve postajala kapelica sv. Tri Kralja koja se spominje u kanonskoj vizitaciji iz 1669. godine, a današnja župska crkva sagrađena 1879. godine. Na zapadnoj strani blage padine smješteno je mjesno groblje. Župa na ovom području je osnovana 1789. godine kada se odvaja od dijela donjostubičke župe.  

Kapela  sv. Katarine – Stubičke Toplice                

Na brdu Kapelščak koje se prvi put spominje 1564. godine, 700 m udaljeno od župne crkve, na 247 m visine sagrađena je 1868. godine mala kapelica o trošku župljana Josipa Šipeka. Kapela na ovoj lokaciji se prvi put spominje 1622. godine i pretpostavlja se da je tu bila župna crkva koja je napuštena sredinom 19. stoljeća. Novoizgrađena kapela stradala je u potresu 1880. godine i ponovno obnovljena 1882. zalaganjem župnika Josipa Ciglera koji u svom zapisu iz 1885. godine govori o nastajanju crkve na ovom području. Kapelica je nanovo obnovljena i uređena 1994. godine, a 2001. župnik Filip Lucić dao je podići veliki drveni križ koji sada dominira nad čitavim područjem. Brdo na kojem je kapela poznato je kao mjesto gdje se odvijala završna borba Matije Gupca i njegovih puntara protiv feudalne vojske Franje Tahija. Seljačka buna iz 1573. godine trajala je samo dvadesetak dana, ali je ostavila neizbrisiv trag u našem narodu jer je to najvažniji ustanak obespravljenih i potlačenih ljudi koji su stali u obranu ljudskosti na ovim područjima pokušavajući stvoriti narodnu državu bez izrabljivanja s bilo koje strane. Odlučna se krvava bitka odvijala 9. veljače 1573. godine na ovom brdu u popodnevnim satima pa možda i zbog toga zalasci sunca gledani s ovog uzvišenja, kad sunce tone iza dalekih slovenskih Alpa, izgledaju tako nestvarno u miješanju brežuljaka, izmaglice i stotine nijansi crvene boje na obzorju. Još se jedva važna povjesna slika održala na ovoj lokaciji. Podružnica hrvatskog planinarskog društva «Medvednica» iz Donje Stubice 11. listopada 1925. godine sagradila je lijepu drvenu piramidu kojom se istaklo veliko značenje ovog krajolika, ali i planinarstva u Zagorju. Piramidu je posvetio stubički župnik msgr. Dovranić uz tamburaški zbor «Matija Gubec» koji je izveo hrvatsku himnu. Nekoliko dana kasnije, 18. listopada, na Sljemenu je otvorena prva planinarska kuća u Hrvatskoj, poznati «Tomislavov dom.» Uz ovo je važno i napomenuti da je prvi planinarski put iz Zagreba preko Sljemena i Kapelščaka do Stubičkih izgrađen još 1906. godine. 

ŽC sv. Katarine – Stubičke Toplice

Naselje se prvi put spominje 1567. godine, ali toplice su sigurno poznate još iz rimskog doba jer su 1963. godine u blizini kupališta pronađena dva rimska novčića iz vremena cara Hadrijana. A toponimi Toplice i Stubica spominju se u povelji kralja Andrije II iz 1209. godine. Prvi opis termalnih izvora  potječe iz 1622. godine kada o njima piše mađarski povjesničar Istvanffy. Pripadale su toplice obitelji Vojkffy, Zvale su se tada Oroslavske toplice, a kada ih 1806. godine od obitelji Domjanić i Cecilije Augustić-Maurović kupuje biskup Maksimilijan Vrhovac postaju Golubovečke toplice. Dana 10. srpnja 1811. položen je kamen temeljac za kupelj in thermis Stubiczenisbus i prekrasan osmerokutni bazen Maksimilijaneum. Ovaj biser kulture, nanovo je obnovljen.  Godine 1813. Vrhovec je dao sagraditi i blagosloviti kapelicu sv. Katarine, koja danas služi kao župna crkva. Kapelu koja ima oblik rotonde s promjerom od 9 m te duljinom od vrata do sakristije 14,25 m gradio je arhitekt Kristijan Heinrich Vesterburt. U pozadini se podiže manji tornjić s dva zvona. Oltarni je retabl drvena rezbarija iz radione zagrebačkog majstora  Franje Bašića po nacrtu bečkog prof. Essenweina. Župa sv. Josipa osnovana 1994. godine zalaganjem tadašnjeg župnika Filipa Lucića, odijelivši se jednim dijelom od donjostubičke, oroslavske i kraljevrške župe.  Zanimljivost ove župe svakako je u podatku da je to jedina župa u Krapinsko-zagorskoj županiji, koja ima dva sakralna objekta posvećena istom svecu, a u ovom primjeru to su župna crkva i kapela posvećene sv. Katarini. 

ŽC Presvetog Trojstva – Donja Stubica

Donja Stubica bila je tijekom osam stoljeća upravno, sudsko, kulturno i gospodarsko središte čitavog područja sjevernih obronaka Medvednice. To potvrđuje i činjenica da je donjostubički kaštel već u 16. stoljeću bio sjedište velikaškog posjeda u «zagrebačkom komitatu» i kao takav je prema urbanim odredbama  predstavljao upravno-političku jedinicu u kojoj upravnu i sudsku vlast izvršava vlastelin preko gospoštijskog suda, a uz njega tri predsjednika, županijski sudac i bilježnik. Na području Donje Stubice nalazilo se od 16. do 19. stoljeća nekoliko plemićkih dvorova i kurija koje su svoj procvat doživjele u doba baroka, a već 1209. godine spominje se Stubica i tvrđava u povelji kralja Andrije II kojom on vraća neke posjede županu zagrebačkom Vratislavu koji prezime Ača mijenja u Thot. Župu u Donjoj Stubici osnovali su 1345. godine Lovro Toth i njegova rođakinja Ana Banfy, udovica Stjepana Deshazy te spada među najstarije župe Zagrebačke biskupije. Najstariji pisani spomen crkve potječe iz 1622. godine. Iako se ne zna kad je točno sagrađena današnja crkva, samo jezgro sagrađeno je 1530. godine. Crkva je kasnije dograđivana i proširenjem je 1857. godine dobila današnji izgled - barokizirana gotika. Godine 1834. prigodom polnoćke u crkvi je izbio požar koji ju je jako oštetio, a šteta nastaje još večom  potresom 1880. godine. Karakteristika crkve je kapa zvonika slična kapi starog zvonika zagrebačke katedrale koji crkva dobiva 1857. godine i po čemu je jedinstvena na ovom području. Toranj je visok 36 m i ima sat star oko 250 godina. Crkva je sagrađena u ravnici na 188 m, na glavnom gradskom trgu. U prednjem je dijelu mramorni oltar okrenut puku, a pozadi su na mramornom postolju tabernakul i retabl. Do 1976. godine popločena je cijela crkva mramornim pločama, a 1977. crkva je obojana tonovima po braći Genc iz Bednje. Tada su pronađene i dvije pastelne fresko-slike na stupovima lađe i kora za koje se pretpostavlja da potječu iz 16. stoljeća. Zidovi lađe ukrašeni su freskama iz 17. i 18 stoljeća. Glavni oltar je iz 1887. godine, a 1978. je obnovljen i djelomično pozlaćen. Unutar svetišta na zidu je kameni reljef Katarine Zrinski s otoka Krka, iz nepoznatog razdoblja. U lijevoj pokrajnjoj lađi je oltar sv. Josipa koji je 1978. obnovljen, a u desnoj pokrajnjoj lađi oltar je sv. Mihovila Arkhanđela koji je također obnovljen i djelomično pozlaćen. Ispred oltara sv. Josipa u lijevoj pokrajnjoj lađi nalazi se grobnica obitelji Franje Tahija s jedanaest skeleta. Renesansna nadgrobna ploča s reljefnim likom nalazi se u Muzeju seljačkih buna, dvorca Oršić u Gornjoj Stubici.  

Kapela  sv. Antuna Padovanskog - Matenci

Na malom brežuljku visine 273 m i centralno smještenim u stubičkoj kotlini, sagrađena je kapela koja dominira cijelim krajem, a prilazi joj se odvojkom ceste Donja Stubica-Gornja Stubica, skretanje lijevo kod peradarske farme. Crkva oko koje je bilo groblje na ovoj se lokaciji prvi put spominje 1669. godine, a samo naselje Matthyczy prvi se put u pisanim dokumentima spominje 1567. godine. Izvorna manja i drvena kapela, gromom je pogođena i izgorjela 1869. godine. Sadašnja zidana kapela izgrađena je 1870. godine i blagoslovljena 1871. godine od strane zagrebačkog kanonika Ivana Mišića. Nakon potresa 1880. godine zidine kapele postale su nestabilne. Godine 1966. sagrađen je uz južni zid betonski potporanj. Kapela ima poligonalno svetište, barokne svodove, neoromaničke arkade. Stari drveni oltar je izgorio i sagrađen je novi. Retabl je izradio Franjo Čekolj iz Hruševca, a oltarnu sliku Kargaćin. Kapela ima nekoliko slika majstora Gabrijela Tallera, prenesenih iz župne. 

Kapela sv. Križa – Hižakovec

Dana 29.06.2003. godine u naselju je blagoslovljen temeljni kamen za novu kapelu a već početkom mjeseca prosinca napravljeni su završni limarski radovi na zvoniku kapele i završni grubi zidarski radovi. Kapela zanimljive arhitekture sagrađena u naselju na 320 m nalazi se na dominantnom položaju s kojega se pružaju prekrasni vidici na stubičku kotlinu. Kapela u Hižakovcu spominje se prvi put 1684. godine. Posljednji se put ista kapela pak spominje 1808. godine gdje se navodi da nema prihoda osim jednoga vinograda s pet kopača. Kaapela je porušena, a njena imovina predana kapeli u Slanom Potoku. Nova kapela sagrađena je uz pomoć Općine Gornja Stubica čijoj župi Hižakovec pripada te Grada Donja Stubica pod koji pripada teritorijalno. Kapela je velika 9 x 9 m, a napravljena je prema nacrtima arhitekta tomislava Premrla iz Zagreba. Stotinjak metara niže kapele, pored Bekove mlake napravljena je nova-stara drvena kućica u spomen na Matiju Gupca koji potječe iz ovoga naselja. Gupčeva hiža pokrivena je slamom, a ispod krova je samo jedna prostorija u kojoj se nalaze stari tradicionalni predmeti i rublje.  

ŽC sv. Jurja Mučenika – Gornja Stubica

Na sjevernoj padini brijega uz poznatu Gubčevu lipu, a nasuprot brežuljka s dvorcem Oršić i spomenikom Matiji Gupcu, sagrađena je crkva na dominantnoj lokaciji na 232 mnv. Prekrasno je to okruženje u koje se savršeno uklapa okoliš crkve s više od 50 vrsta ukrasnih stabala, sa spomenikom Hrvatskoj Majci Domovini, klesanim u bijelom kamenu, autora Mirjane Drempetić-Hanžić i Kreše Roda. Neposredno uz crkvu nalazi se lipa (prema narodnoj predaji stara više od 400 godina), jedini živi svjedok seljačke bune pod vodstvom Matije Gupca iz 1573. godine. Jedinstvena je tu mogućnost sjesti pod krošnju starog, a još uvijek tako živog svjedoka ljudskih mijena, prepuštajući se strujanju prošlih vremena. Prvi pisani dokument o župi “Zthwbycza Superior” potječe iz 1209. godine u povelji kralja Andrije II, a za pretpostaviti je da je župa ovdje postajala već kroz kasni srednji vijek. Crkva se na ovoj lokaciji prvi put spominje u kanonskoj vizitaciji 1669. godine. Zanimljivo je spomenuti da je Gornja Stubica 1857. godine spadala u sučiju Slani Potok, a 1880. u katastarsku općinu Brezje. Sadašnji oblik  gornjostubička crkva dobila je 1752. godine na ostacima crkve iz 1622. godine. Veoma je oštećena potresima 1880. te ponovno 1907. godine. Crkva je tokom vremena dograđivana i potpuno je obnavljana i proširena kao da je nanovo zidana 1937. godine kada ju je posvetio Kardinal Alojzije Stepinac. Svetište je produljeno i dozidane su dvije pokrajnje lađe u stilu starokršćanskih bazilika. Jezgra starije crkve sačuvana je u predjelu kora i bočnih kapela. Sačuvani su i stručno obnovljena tri barokna oltara iz 17. stoljeća i vrijedna propovjedaonica iz 1740. godine. Glavni oltar s kipovima sv. Petra i Pavla i kipom Blažene Djevice Marije na vrhu izrađen je od drveta. U desnoj bočnoj kapeli nalazi se oltar sv. Florijana, a u lijevoj oltar Žalosne Gospe. U vrijedan inventar crkve spada još ranobarokni ciborij, pacifikal i dva kaleža iz doba rokokoa. Crkva ima i nove uljane slike u malom izložbenom prostoru pokraj oltara S. M. Dolorose. 

Kapela Blažene Djevice Marije – Dubovec

Kapela udaljena 2,5 km od ceste Gornja Stubica-Marija Bistrica smještena je na osamljenom povišenom 250 m visokom platou s nekoliko starih stabala lipe i kestenja, kućama u podnožju i malim grobljem na zapadnoj padini brežuljka. Prekrasan je odavde pogled prema bedekovčanskoj kotlini te stotinjak brežuljaka oko nas. Naselje Dubovec prvi se put spominje 1567. godine, a kapela 1669. godine kao zidana crkva koja je zamijenila nekadašnju drvenu. U kapeli je vidljiv kamen s ispisanom 1696. godinom. Na tom području nekada je bila i zasebna župa koja je uskoro ukinuta zbog malog broja vjernika. Donacijom Katarine Domjanić, feudalnog gospodara i kolatora župe podignuta je jednobrodna građevina kojom dominira masivni zvonik ispred pročelja kroz koji je glavni ulaz u kapelu. Iznad ulaza je manje pjevalište bez orgulja, a kroz njega se prolazi dalje u 22 m visok toranj zvonika. Nakon potresa 1880. godine kapela je temeljito obnovljena i uređena. Na podu su mramorne ploče, a u brodu su jednostavno obojeni zidovi sa slikama i kipovima te ravan strop od svijetlog drveta sa slikom. Na južnoj strani broda dozidana je kapela u kojoj je sakristija. U lađi je oltar sv. Vida, a glavnim oltarom dominira jedan od najstarijih pokretnih spomenika kulture ovoga kraja. Drveni kip, Majke Božje stariji je i od bistričkog kipa jer potječe iz 1490. godine. Nepoznati je majstor dobre gotičke radionice u mekom drvu visine 77 cm izrezao Madonu čvrstih obrisa, lijepog kontrasta majčine zamišljenosti s nestašnim osmijehom bezazlenog djeteta Isusa, kojemu se na licu javljaju jamice radosti. Lijevo od tog kipa nalazi se kip sv. Katarine za kojeg se vjeruje da je dar Katarine Domjanić.  

Kapela Kraljice Mira – Dobri Zdenci

Uz cestu Gornja Stubica-Marija Bistrica smješteno je naselje koje se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1340. godine. U njemu je uz pomoć župljana sabirnom akcijom po svim selima župe sagrađena kapela dozvolom Nadbiskupskog Duhovnog Stola u Zagrebu od 18.03.1943. godine. Kapelu sagrađenu u nizini na 172 mnv, blagoslovio je Blaženik Alojzije Stepinac. Toranj i zgrada kapele dovršeni su 1962. godine, a 1987. kapela je ožbukana izvana te obojana iznutra i toranj dobiva bakreni pokrov. Jednostavna je to pravokutna građevina duga 14 m i široka 8 m, polukružne apside kojoj je s desne strane prigrađen zvonik visok 20 m. Unutrašnjost i inventar u kapeli su skromnih jednostavnih oblika. Na zidnoj oltarnoj menzi nalazi se kip Fatimske Gospe s četiri metalna svijećnjaka. 

Kapelica sv. Stjepana – Hum Stubički  

Dana 26.12.2005. prvi je put održano misno slavlje u novoj kapelici u jednom od najstarijih sela gornjostubičke župe. Iznad naselja Gornjih Leškovića na 374 mnv, s lijeve strane ceste davne 1936. godine postavljeno je raspelo te je na istome mjestu u proljeće 2005. godine započela gradnja kapelice. Kapelicu grade mještani vlastitim sredstvima. Odavde puca nezaboravan pogled na obronke Medvednice, na Laz i Sv. Matej te stubičku dolinu. U još ne potpuno uređenoj kapeli biti će smještene slike na ulju domaćeg autora Damira Kukavice koje prikazuju sv. Stjepana, Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. Ovaj pomalo izolirani kraj zbog udaljenosti od glavnih prometnih pravaca prava je oaza prohujale ljepote drevnoga života i svakako je za preporučiti doći u ovaj kraj pa prošetati sve do Sekirovog sela pa možda i dalje do Šagudovca kako bi osjetili život koji smo izgubili u svakodnevnoj jurnjavi za vremenom.  

Kapela  sv. MatIje – Sveti Matej

Srednjovjekovna barokizirana kapela smještena je kao prekrasan ukras na jednoj od najljepših lokacija ovog području, na dominantnom brežuljku od 324 mnv. Opasana je zidom, usred naselja koje se nekad zvalo Matijanec, a s kojeg se šire prekrasni vidici na zeleno valovito more bezbrojnih brežuljaka u daljini. Na žalost, novija izgradnja oko kapele u potpunoj je oprečnosti s dobrim dojmom kojeg dobivamo iz daljine, približavajući se toj lokaciji. Sakralni se objekt na ovoj lokaciji prvi put spominje 1279. godine, a u kanonskoj vizitaciji iz 1622. napominje se da je crkvica ovdje bila veoma davno. Jedna od najvrednijih i najstarijih kapela ove župe građena je od kamena u gotičkom stilu. Iza potresa 1880. godine kapelu sv. Mateja obnovio je graditelj zagrebačke katedrale Herman Böllé, a u župnom stanu čuva se originalni nacrt postojećeg velikog neogotičkog oltara potpisanog od autora Bölléa. Taj je nacrt bio izložen na izložbi Historicizam u Hrvatskoj u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Oltar tirolskog neogotičkog stila izrađen je od drva. U plitkim pokrajnjim kapelama nalaze se novi oltari od drva, rad domaćeg majstora. Kapela je nanovo obnovljena, a unutrašnjost je oličena u stilu zagrebačke katedrale po akademskom slikaru profesoru Vladimiru Pavleku, koji je kapelu i nazvao malom katedralom. 

Kapela  Dvanaest Svetih Apostola - Šagudovec

Kapela je smještena usred naselja uz glavnu cestu na 319 mnv. Kapele se prvi put spominje 1669. godine kao zidana s drvenim tornjem i zvonom. Početkom 19. stoljeća još su se raspoznavali ostaci kapelice  s okruglim svetištem podno brda Tepčina špica iznad Šagudovca. Tepčina špica je zanimljiva jer se u njezinom šikarju skrivaju ostaci zidina nepoznatoga grada. Prema pričanju bio je to veliki grad prema kojemu ime nosi selo Karivaroš. Selo Karivaroš spominje se u dokumentima iz 1669. godine, a pretpostavlja se da je u starije vrijeme nosilo drugi naziv. Po napuštanju grada i tadašnje kapele sagrađena je 1901. godine današnja kapela dužine 9 i širine 4 m, od kamena i cigle. Toranj uz kapelu sagrađen je 1964. godine i ima dva zvona. U svetištu se na glavnom oltaru nalazi slika Posljednje večere, a u lađi je oltar sv. Roka. U crkvi je vrijedan kalež iz 1696. godine. 

Kapela  sv. Marije Magdalene – Hum Bistrički

Kapela je sagrađena u naselju, na vrhu 240 m visokog brežuljka, uz cestu Gornja Stubica-Marija Bistrica, 4,5 km od Svetišta Majke Božje Bistričke. Kapela se spominje prvi put 1590. godine, a  do sada je više puta obnavljana te je dogradnjom tornja 1876. godine poprimila današnji izgled. 

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke                 

više na stranici opisa puta br 1