GRB st Baner PD

MARIJA BISTRICA

 

Najpoznatije marijansko svetištena nadmorskoj visini od 191 m. Najveće je to hrvatsko nacionalno marijansko svetište koje ima središnje mjesto u vjerskom životu hrvatskog naroda. Posjed Bistrica prvi se put spominje 1209. godine u povelji kralja Andrije kao posjed župana Vratislava, a župa Marija Bistrica s crkvom sv. Petra i Pavla u prvom popisu crkvi Zagrebačke biskupije 1334. godine. Godine 1731. na temelju čudotvornog kipa Blažene Djevice Marije i potoka Bistrice koji protječe naseljem, naselje mijenja ime u Marija Bistrica.

Marija Bistrica danas je ljupko naselje na čijem se području na svakom koraku osjeća duh prošlosti jer se tu još njeguju stari zanati, znanja i umijeća. Ovo je mjesto od uvijek bilo mjesto okupljanja hrvatskih rodoljuba pa je tako tu donesena i odluka o osnivanju Matice ilirske koja je kasnije prerasla u Maticu hrvatsku. Ovdje je i Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu «Ljubav i zloba».

Omanja crkva na ovoj lokaciji se postupno gradila i obnavljala, a kao glavno svetište djeluje od 1648.Bistričke. Gotički kip Majke s Djetetom Isusom narodni je rad u domaćem drvu iz vremena oko 1500. godine, visine 112 cm i crne je boje. Župsku malu crkvicu prvotno posvećenu sv. Petru i Pavlu 1711. godine dao je proširiti župnik Andrija Ivšić. Hrvatski sabor 1715. godine podiže zavjetni oltar na koji je postavljen Marijin kip te 1721. gradi cestu iz Zagreba preko Laza do Marije Bistrice. Početkom 18. stoljeća stara je župna crkva proširena i uređena kao proštenjarska crkva u baroknom stilu. Crkva 1879. godine dobiva današnji oblik iako se i dalje obnavlja i proširuje prema nacrtima njemačkog arhitekta Hermana Bölléa koji je sačuvao osnovnu ideju stare hodočasničke crkve. Prema odluci pape Pavla VI, 15. kolovoza 1971. godine tu je pred preko 150 000 vjernika služena svečana misa povodom XIII međunarodnog marijanskog kongresa. Hrvatski su biskupi 3. prosinca 1971. godine Marijino bistričko proštenište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke, Kraljice Hrvata.

Najveće promjene svetišta u Mariji Bistrici nastaju 1998. godine dogradnjom vanjske crkve, mjesta gdje se odvijaju veliki vjernički skupovi. U protekla dva desetljeća dogodila su se dva izuzetna događaja za ovo svetište u Mariji Bistrici. Jedno od najvećih crkvenih slavlja u Hrvatskoj dogodilo se 9. rujna 1984. godine povodom tristote obljetnice ponovnog pronalaska kipa Majke Božje Bistričke, kada se slavila trinaeststoljetna obljetnica pokrštenja Hrvata koju je pratio veličanstven Nacionalni euharistijski kongres s preko 400 000 vjernika.

Datum 3. listopada 1998. godine u kronici zbivanja svetišta i hrvatskog naroda upisan je zlatnim slovima jer je toga subotnjeg jesenskog dana Papa Ivan Pavao II posjetio Mariju Bistricu i pred više od pola milijuna okupljenih vjernika na početku misnog slavlja rekao:

``Danas sam došao k vama u ovo drago vam svetište naše nebeske Majke – Majke Božje Bistričke. Pred njezinim crnim likom toliko ste puta vi i vaši stari po njoj upućivali molitve Bogu. Ovdje sam kako bih zajedno s vama Bogu prinio žrtvu hvale i proglasio blaženim slugu Božjega Alojzija Stepinca``.

Na prostoru podno Kalvarije sagrađen je samostan Bosonogih sestara Karmeličanki.