GRB st Baner PD

KAPELŠČAK

 

Brdo iznasd Stubičkih Toplica, na kojem je kapela Sv. Katarine poznato je kao mjesto gdje se odvijala završna bitka Matije Gupca i njegovih puntara protiv feudalne vojske Franje Tahija. Seljačka buna iz 1573. godine trajala je samo dvadesetak dana, ali je ostavila neizbrisiv trag u Zagorju jer je to najvažniji ustanak obespravljenih i potlačenih ljudi koji su stali u obranu ljudskosti na ovim područjima pokušavajući stvoriti narodnu državu bez izrabljivanja s bilo koje strane. Odlučna se krvava bitka odvijala 9. veljače 1573. godine na ovom brdu u popodnevnim satima pa možda i zbog toga zalasci sunca gledani s ovog uzvišenja, kad sunce tone iza dalekih slovenskih Alpi, izgledaju tako nestvarno u miješanju brežuljaka, izmaglice i stotine nijansi crvene boje na obzorju. Još i danas kopajući zemlju pronalaze se kosti poginulih puntara. Toj slavnoj borbi na sjećanje podignut je i kameni spomenik do same kapele, no na žalost cijeli kompleks osim prekrasnog pogleda na stubičku kotlinu, Zagrebačku goru u susjedstvu i udaljene vrhunce slovenskih Alpi, djeluje neprimjereno slavnoj povijesti koja je obilježila ovu lokaciju.

Još se jedva važna povijesna slika održala na ovoj lokaciji. Podružnica hrvatskog planinarskog društva «Medvednica» iz Donje Stubice 11. listopada 1925. godine sagradila je lijepu drvenu piramidu kojom se istaklo veliko značenje ovog krajolika, ali i planinarstva u Zagorju. Piramidu je posvetio stubički župnik msgr. Dovranić uz tamburaški zbor «Matija Gubec» koji je izveo hrvatsku himnu. Nekoliko dana kasnije, 18. listopada, na Sljemenu je otvorena prva planinarska kuća u Hrvatskoj, poznati «Tomislavov dom.» Uz ovo je važno i napomenuti da je prvi planinarski put iz Zagreba preko Sljemena i Kapelščaka do Stubičkih izgrađen još 1906. godine. I danas ovuda prolazi planinarski put s kojega se sad vidi dolje u šumi Kamenjaka planinarska kuća ``Vidikovac" koju su podigli članovi planinarskog društva ``Stubaki". Do kuće se najlakše dođe za 3 min od željezničke stanice, cestom preko potoka Topličina i kratkim usponom u šumu.

Župnik Josip Cigler u svom zapisu iz 1885. godine govori o nastajanju crkve na ovom području. Zapis koji je nadasve zanimljiv i zbog toga ga vrijedi zabilježiti, kaže: "Treća župna kapela župe Donja Stubica je ona sv. Katarine u Kapelščaku. Tu su dvije kapele i obje posvećene sv. Kati. Kad govorim o kapeli sv. Kate to mislim onu, koja je na brijegu i koja se ne vidi dok čovjek sasma knjoj ne dojde. Sav imetak koji se u crkvenih račinih vodi, je vlasništvo one male kapele na brijegu, a ne one velike pokraj druma, jer je ona mala već davna stajala kada se je ta velika kraj druma sagradila. Glasoviti biskup Zagrebački Maksimilijan Vrhovec kupio je od vlastelina Domjanića gospoštiju Golubovec, čime dospije u posjed i Stubičkih Toplica. Te se Toplice od onoga vremena digoše. Da gosti koji se nalaze u Toplicama budu mogli imati i duševnu okrepu, sazida revni biskup lijepu kapelu kako još danas stoji kraj ceste, a za uzdržavanje Toplica i te kapele odredi biskup da se imadu dohodci dva u Sisku na obali Kupe sagradjeni magazini upotrebiti za ovo uzdržavanje. Dakle sa ovom kapelom nikakovih briga nije bilo." Kad se službeno govori o kapeli sv. Kate to se uvijek ima razumjeti ona mala na brijegu. Ta mala kapela u istinu je mala, jer osim svečenika i podvornika nitko u nju stati ne može, a stajala je na ovom mjestu već za seljačke bune tj. u vrijeme Matije Gupca, jer je usmeno predanje stubičkih seljaka označuju onim mjestom gdje su vojnici podbana Gaše Alabića ulovili Gupca koji se tamo sklonio pošto je Alapićeva vojska u Stubičkoj dolini seljačke ustaše hametom potukla 9. veljače 1573. god. Oko kapele bijaše nekoć groblje, jer se ostaci takovoga još i danas tamo opažaju i po svojoj prilici se cijeli južni dio župe tamo zakapa. Kada je to groblje zatvoreno nigdje se ne spominje.

Onda kada se groblje dotrgnulo za kapelu nije više nitko mario, jer se vremenom srušila i tako je bila zanemarena sve do godine 1868. kada ju je seljak iz Kapelščaka imenom Šipek Josip na svoj trošak popravio. Ta je kapela prigodom potresa nastradala, te ju je ovaj isti župnik Ciglar godine 1882. ponovno popravio.²

U arhivu postoji i podatak kojeg je zapisao župnik Petar Maraković: ``Ivan Hening sa ženom Margaretom imao je sina Ivana. Njegova kći Ana bila je udata za Stjepana Deshazija koji je poginuo na Mohačkom polju zajedno s kraljem Ljudevitom II. Deshazijeva udova Ana vratila se sa svojih susjedgradskih imanja i podigla je u Stubici Dolnjoj crkvu sv. Trojstva i obdarila ju kmetovima i drugim dohodcima pokraj potoka Reka u Podgori. Podigla je i kapelu sv. Kata u Kapelščaku u kojoj njezino tijelo počiva, jer je još za vrijeme tog župnika Markovića bio u kapeli natpis: IN MARMORE TUMBAE DE ANO 1533. ``