GRB st Baner PD

STUBIČKE TOPLICE

 

Naselje se prvi put spominje 1567. godine, ali toplice su sigurno poznate još iz rimskog doba jer su 1963. godine u blizini kupališta pronađena dva rimska novčića iz vremena cara Hadrijana. A toponimi Toplice i Stubica spominju se u povelji kralja Andrije II iz 1209. godine. Prvi opis termalnih izvora potječe iz 1622. godine kada o njima piše mađarski povjesničar  Istvanffy.

Pripadale su toplice obitelji Vojkffy te grof Krsto 1776. prvi gradi kupališnu zgradu pa Barlé piše: ``…lepu hižu zidanu, za kupanje, kropa prostranoga, z kamenem čistem obdanoga, z jednum rječjum za kupanje najprikladnejšega, kakti takaj lepo i prostrano stanje, vu kojem stranskem vredno, snažno i dobro služi se, prešestna leta je pogignul…"

Zvale su se tada Oroslavske toplice, a kada godine 1806. Godine Stubičke Toplice od obitelji Domjanić i Cecilije Augustić-Maurović kupuje biskup Maksimilijan Vrhovac (1752-1827) postaju Golubovečke toplice. Zagrebački biskup, teolog, reformator sjemeništa, pisac, vojnik, banski namjesnik Maksimilijan Vrhovec, poticao je i podupirao skupljanje narodnog književnog blaga, osnovao je biskupsku tiskaru i organizirao je prevođenje cjelokupne Biblije na kajkavskom jeziku, a kao tadašnji vlasnik toplica dao je veliki doprinos za izgradnju kupališta i bolnice. Dana 10. srpnja 1811. položen je kamen temeljac za kupelj in thermis Stubiczenisbus i prekrasan osmerokutni bazen Maksimilijaneum. Ovaj do 2006. godine bezobrazno zanemaren kulturni biser, nanovo je obnovljen.  

 Godine 1813. Vrhovec je dao sagraditi i blagosloviti kapelicu sv. Katarine, koja danas služi kao župna crkva. Omanja romanička crkva smještena je nasuprot lječilišnog kompleksa u centru naselja na168 m visine. Udaljena je od Svetišta Majke Božje Bistričke 19,5 km.

Kapelu koja ima oblik rotonde gradio je arhitekt Kristijan Heinrich Vesterburt. U pozadini se s krova podiže manji tornjić s dva zvona.

Maksimilijan Vrhovac 1814. godine završava lječilišno-kupališni sklop, skladnu klasicističku, urbanističko-arhitektonsko-pejzažnu kompoziciju koja ukazuje na brižno oblikovanje prostora po tada suvremenim načelima. Jedan je to od prvih osmišljenih uređenja lječilišta u srednjoj Europi pa kasnije služi kao uzor brojnim drugim. Prije Stubičkih uređeni su Karlovy Vary i Baden, a lječilišta i njihovi perivoji u Hrvatskoj uređuju se tijekom druge polovice 19. stoljeća.

 Kupališni sklop koji čine glavna kupališna zgrada s Maksimilijanovom kupelji, Dijanina kupelj, kapela sv. Katarine i kupališni perivoj najraniji je očuvani primjer termalnog kupališta u Hrvatskoj, sagrađen je po tada suvremenim zapadnoeuropskim standardima. Kupališna zgrada s bazenom sagrađena je u stilu baroknog klasicizma na tragu srednjoeuropske tradicije dvoraca te osim arhitektonskih i urbanističkih, ima i visoke estetske vrijednosti te je iznimno važan u razvoju Stubičkih Toplica kao naselja. Godinama se klasicistički koncept Stubičkih Toplica gubi, a u 20. stoljeću izvorni koncept mijenja se provincijalnim dogradnjama i uređenjima pa na početku 21. stoljeća od Vrhovčevih zamisli gotovo nema ničega osim izvorne kompozicije prostora koju bi još uvijek bilo moguće obnoviti i nadograditi novim lječilišnim perivojem.

 Šetnju toplicama svakako treba upotpuniti i odlaskom na obližnje brdo Kamenjak. Staze u Kamenjaku vodila je do hrasta Galženjaka. Iako daleko poznatiji vršnjak Galženjaka raste u Gornjoj Stubici, Gubčevu lipu i Galženjak osim starosti veže i priča o Matiji Gupcu i seljačkoj buni koja je započela ispod lipe, a završila vješanjem preživjelih puntara na grane hrasta. Na Kamenjaku susret ćemo se s bogatom florom i faunom ove hrastove šume. Na Kamenjaku se od 2002. godine nalazi i novopodignuta drvena planinarska kuća Vidikovac na 180mnv. Kuću su svojim radom uz pomoć Planinarskog saveza Hrvatske i brojnih drugih donatora sagradili članovi planinarskog društva Stubaki.