|
Na brežuljkastom zagorskom kraju prevladavaju nepravilno
razmještena, razbacana sela i naselja i tu u tim tradicionalnim zaselcima su još uvijek očuvani ostaci originalne arhitekture Hrvatskoga zagorja – stare zagorske drvene hiže. Smještene su uglavnom u
još djelomično očuvanom originalnom okolišu starih sela ili raštrkane po padinama brežuljka. Za razliku od nekih drugih krajeva Hrvatske gdje autohtone kuće imaju svakim danom sve veću
financijsku vrijednost, ovo naše neprocjenjivo blago osuđeno je na propast i na očigled propada. Tome naročito pridonosi otežavajuća činjenica da su kuće drvene pa prokišnjavanjem
krovova počinje i proces truljenja. Ne zanemarivo je i da su kuće često samo zemljom „ožbukane“ i što je u njima živjelo nekoliko generacija te je i pitanje vlasništva vrlo
problematično. No, usprkos tome još uvijek nisu nestale drvene, bijelim ili vrlo često plavim krečem obojene hiže iz naših pjesama… Tijekom proteklih godina u vrijeme kada nije bilo moderno
misliti na očuvanje tradicijskih vrijednosti, sa starih je kuća masovno skidan tradicionalni i dotrajali škop, a kuće su pokrivane sa crijepom, ili još gore, salonitnim pločama. Na žalost,
ako izuzmemo spomen selo Kumrovec, sada je gotovo na prste jedne ruke moguće izbrojiti kuće koje ima škop na krovu.
Kako je kulturna baština nekog područja zbir materijalnih
i nematerijalnih dobara koje definiraju identitet stanovništva koje živi na tom prostoru sve je više zaljubljenika u te hiže koji ulažu ogromna sredstva da bi se one ne samo očuvale na
životu već da bi se u njima i aktivno živjelo. Uz to ima sve više i na novo sagrađenih drvenih kuća pa i one postaju ukras naših brega.
Na žalost, sve je prepušteno pojedincima koji pokreću
pionirske korake u zaštiti i očuvanju baštine pa lokalna samouprava koja je možda i svjesna vrijednosti svoje kulturne baštine tek treba poduzeti konkretne radnje kojima bi se ne samo zaštitila već i
u život vratila mnoga zaboravljena sela i zaselci. Tradicijska baština još je u velikoj mjeri očuvana i prisutna u svijesti i životu ljudi koji tu žive, ali i nastoje to bogato nasljeđe
predati sljedećim generacijama. Možda jedan vid pomoći i brige treba pokazati lokalna samouprava poticanjem stanovništva na bavljenje ruralnim turizmom kojem je cilj očuvanje baštine
da bi se ona mogla prezentirati.
|