Spojni put Medvednicom

     Cijela trasa planinarskog puta po hrptu Medvednice, poznata je kao Planinarski put Medvednicom, označen kao 1M put i povezuje istočni s zapadnim dijelom Medvednice. Staza je ukupno dugačka četrdesetak kilometara, a hodanje traje oko 18 sati. U ovome opisu samo ću se djelomično držati tog puta. U glavnom će biti opisana poveznica istoka i zapada koja prolazi hrptom Medvednice ili njezinim sjevernim obronkom.  Ta poveznica spaja sve planinarske uspone sjeverne strane Medvednice.Put ću opisati logičkim slijedom od planinarske kuća Lipa na istoku Medvednice prema Sljemenu i od planinarske kuće Kameni svati na zapadu Medvednice prema Sljemenu.

Put od Lipe ide hrptom kroz šumu i nekoliko livada. Iako se stalno penje, u hodanju se ima osjećaj kao da neprestano idemo gore-dolje uz nešto ravnice koja je najizrazitija od raskršća puta koji dolazi iz Kulmerice pa sve do Hunjke. Na tom području prevladava gusta šuma pa vidika gotovo da i nema, a put često može biti vrlo blatnjav zbog česte sječe šume i izvlačenja drveća. Krene li se od Lipe, slijedi malo spuštanje do Ročićeve sjenokoše, a onda na raskrsnici putova, desno prema Tepčinoj Špici, skrećemo lijevo. Nastavlja se spust da bi put uskoro prešao u ravničarski. Na 676 mnv u šumi, na stijeni lijevo od staze nalazi se lijep vidikovac prema Sesvetama sa nadstrešnicom, a pet minuta dalje na prvoj uzvisini, malo obrastao vidikovac pod nazivom Miškov vidikovac sa pogledom na zagorsku stranu i obližnjim izvorom vode. Slijedi raskršće putova na 672 mnv na kojem se spaja put iz Gornje Stubice preko Hižakovca i Volarnice. Tu je i put preko izvora Mrzljaka koji se nalazi u blizini Volarnice. Staza prema Gorščici nastavlja dalje pravim šumskim putem, a onda od tog poznatog izletišta se lagano penje ponovno prema hrptu gore. Poslije Gorščice je vrlo razigrana staza, nekoliko metara gore, nekoliko metara dolje, malo ravnice i dolazi se do 857 mnv i raskrsnice desno za Kulmericu ili lijevo na Hunjku. Do Hunjke put često prolazi kroz vrlo gustu crnogoričnu šumu. Desetak minuta prije Hunjke na 892 mnv dolazi se do raskrsnice čiji lijevi odvojak vodi do Gorskog zrcala, a mi uskoro prolazimo pored temelja buduće razgledne piramide.  

Na raskrsnici staza, putova i cesta na Hunjki, za daljnji uspon ima nekoliko varijanti. Može se krenuti lijevo ispod sljemenske ceste, stazom broj 22 kroz šumu do livade Danjka pa onda skrenuti desno na stazu prema Puntijarki. Može se krenuti desno od sljemenskog puta, pored spomenika iz NOB-e hrptom i onda nakon 5 minuta na raskrsnici skrenuti lijevo preko tkz.``S`` spusta strmo na livadu s nadstrešnicom i onda slijedi lagano spuštanje prema Puntijarki. Od Hunjke postoji i desna varijanta puta, planinarska staza broj 44 koja prolazi sjevernom, zagorskom stranom Medvednice po izohipsi ispod hrpta, lijepom šumom do raskrsnice staza na Činovničkoj livadi.

Najčejšća varijanta uspona je ravno po hrptu Medvednice, stazom broj 26. Prođe se već spomenuta raskrsnica za Puntijarku, pa i slijedeća nekoliko metara dalje koja preko Vrbanovog brega vodi za Horvatove stube.  

Staza je na širokom šumskom putu i nije zahtjevna. Ima nekoliko uspona, ali i manjih spuštanja, a vodi kroz lijepu šumu bukve i jela. Na jednom takovom spuštanju nalazi se i druga raskrsnica sa stazom prema Puntijarku, a onda se dođe na odvojak asfaltne ceste koji ide do novog hotela Snježna Kraljica. Slijedi lagani uspon pa opet spust pored kapelice Kraljice Hrvata na raskrsnicu staza na Činovničkoj livadi. Dalje se može po putu ili livadi, strmo do vrha Medvednice na kojemu dominira telekomunikacijski toranj.

Put sa zapada Medvednice prema Sljemenu nema vidikovaca, nema livada i stalno je u lijepoj prozračnoj šumi kojom dominira bukva i grab, a ima nešto i hrasta i trešnji. Put je dug i zamoran, no ako se ponašamo kao istinski gosti, a što znači da ne galamimo ili na bilo koji drugi način ne ometamo mir šume, svakako ćemo sresti neke od mnogobrojnih stanovnika šume pa čak i sa srnama ili divljim svinjama.

Put započinje na Kamenim svatima. Tu je i prekrasni vidikovac na kotlinu ispod Medvednice i kad se krene dalje nema više širokih vidika. Sa vrha Kamenih svata treba se spustiti u kotlinu i krenuti u smjeru planinarske kuće, no ubrzo se dođe na raskrsnicu šumskih putova. Tu se skreće lijevo i slijedi oko 500 m strmog uspona u brdo, a onda smo na hrptu brda pa slijedi hod po ravnici ili čak blago spuštanje. Zanimljivo za ovo područje jesu gusti predjeli s biljkom bodljikava veprina koje je teško vidjeti na ostalim dijelovima Medvednice. Nakon 1,4 kilometra hodanja stiže se do prvog izvora uz put i do prve velike raskrsnice šumskih putova. Staza je dobro označena i nastavlja ravno, opet manjim usponom u brdo. U Smandovoj karti na ovome dijelu uzdužnog puta su nacrtane dvije raskrsnice planinarskih staza koje vode u smjeru Glavice i Ponikve, no u stvari postoje tri. 

 Prva raskrsnica nalazi se na 582 mnv, nakon 2 km puta. Na ravnici proplanka desni odvojak uz nadstrešnicu vodi u smjeru Glavice, a mi nastavljamo lijevim odvojkom u smjeru Risnjaka i Ponikva. Ovo područje je zanimljivo po mnogobrojnim natpisima bijelom bojom na stablima bukve. Od karakterističnog križa do npr. „NE KRADI BUŠ NAJEBAL``. No zanimljivo se i konstantno blago spuštanje pa to počinje malo zamarati jer uvijek imamo u podsvijesti da se ide na vrh Medvednice pa se često nameće sumnja krivoga smjera.

Slijedeća raskrsnica planinarskih staza nalazi se na 582 mnv, nakon 2,5 km puta. Na loše označenoj raskrsnici desni odvojak vodi prema Ponikvama, a naša staza skreće oštro u lijevo i tek dvadesetak metara od raskrsnice dobro je vidljiv natpis na bukvi koji govori da idemo u smjeru Grafičara, Risnjaka i Slapa Sopot. Put je ravničarski sve do pred slijedeće raskrsnice kada se naglo spušta. A ta raskrsnica slijedi 1,1 km nakon prethodne. Nalazi se na 513 mnv i raskršću šumskih putova te je zapravo prava klopka za nepažljive. Desni odvojak šumskim putem vodi prema Glavici i Ponikvama. Lošim markiranjem natpis smjera prema Risnjaku, Grafičaru i Sopotu nacrtan je na bukvi uz put koji vodi ravno u brdo. Mnoge planinare to ponese i više ne obraćaju pažnji da odmah nakon tog natpisa treba skrenuti lijevo na stazu kroz šumu pa produže lijepim širokim putem hrptom brda. Zapravo treba skrenuti lijevo u blatnjavi klanac i nastaviti put hrptom ovog brda. Nakon 450 m dolazi se do nove raskrsnice na 470 mnv. Staza ravno šumskim putem vodi prema Grafičaru. Ovaj je smjer malo dulji, ali lakši za uspon. Ja tu ipak skrećem desno na stazu koja vodi do slapa Sopot. Najveći problem ovoga dijela je 1,1 km puta koji je veliko, strmo spuštanje sve do 330 mnv  kada se dođe do širokog makadama koji dolazi iz Vrapča. Tim putem uzvodno uz potok nakon desetak minuta stiže se do slapa Sopot. Iznad slapaje je intenzivna šumska „ekološka sječa`` pa je voda slapa čak i vikendima mutna. A o sječi najviše govore nepregledne hrpe trupaca svud oko puta i slapa. Na žalost i okoliš samoga slapa je stvarno neprimjereno „uređen`` jer ima tu svega i svačega. Najveći slap Medvednice svakako zaslužuje bolje.  

Za nastavak puta treba se malo vratiti nizvodno, a onda skrenuti lijevo strmo stazom u brdo Vrapčevom gorom. Inače se u planinarskoj literaturi ovaj smjer zbog strmine spominje kao neprikladan za uspon. No stvarna je činjenica da taj strmi uspon traje samo oko 500 m, a savladava visinsku razliku od 150 m. Kad se kroz lijepu šumu bukve i hrasta popne na hrbat brda, dolazi se do lijepe šumske ceste kojom dalje slijedi lagani uspon u trajanju oko 1 km u smjeru Risnjaka do slijedeće raskrsnice na 665 mnv gdje se lijevim odvojkom dolazi iz smjera Ponikva. To je u stvari onaj put koji smo napustili kad smo skrenuli prema slapu Sopot. Slijedi tristotinjak metara uspona do nadstrešnice na 682 mnv u predjelu Grajfova kopanja. Desetak metara dalje je i raskrsnica planinarskih staza. Desnim laganim spustom se ide u smjeru Risnjaka, a stazom iznad nje se laganim usponom nastavlja u smjeru Grafičara. Hoda se oko 1 km gotovo stalnim usponom do Bistranskog sedla, a onda još malo uspona i stiže se do Planinarskog doma Grafičar. Ovime smo ušli u područje motoriziranih planinara. U blizini planinarskog doma je kapele sv. Jakoba na Velikom Plazuru. Nekada je ova kapela kao sv. Barbara bila zaštitnica rudara, a danas je popularno izletište i veliko proštenjište u kolovozu.

Prema Sljemenu dalje je prava šetnica lijepim planinarskim putem, blagog uspona u trajanju od pola sata. Svakih desetak minuta prođe se pored nekog od objekta, redom Dom Crvenog križa, pa Pansion Medvednica, a onda se preko prijevoja Žensko sedlo na 954 mnv, koje je dobilo naziv po početku nakadašnjeg ženskog spusta, dolazi na 1005 mnv do parkirališta Tomislavovog doma s kojega polazi široka sljemenska cesta. Lijevo u smjeru Stubičkih Toplica se vožnjom automobilom može u oba smjera, a desno u smjeru Zagreba se može automobilom samo u smjeru Zagreba. Tomislavov dom je dugo godina bio najpopularniji planinarski dom na Medvednici, a danas je reprezentativni hotel u kojega planinari baš i ne zalaze. Od doma do vrha Medvednice ima tek nekoliko minuta blagog uspona ravno planinarskom stazom kroz šumu ili cestom pored gornje stanice žičare.

  Tehnički podaci o stazi:

Bistranjsko sedlo

Dom Crvenog križa

Gorščica

Planinarski dom Grafičar

Grajfova kopanja

Vrh Sljemena

Hunjka

Kapela Kraljica Hrvata

Hotel Snježna kraljica

Livada danjka

Pansion Medvednica

Kaljuža na putu

Sklonište Samoća

Slap sopot

Hotel Tomislavov dom