|
|
Početak staze broj 63 je u Mariji Bistrici i ona se preko Luči brega zajedno sa stazom broj 65 penje prema Lazu Stubičkom, a onda samostalno nastavlja prema Svetom Mateju. Ovaj predio je jedan od najslikovitijih
predjela Hrvatskog zagorja u kojemu veliki broj brežuljaka čini pravo uzburkano zeleno more. Sveti Matej sa svojom kapelom istoimenog naziva koja se nalazi na cesti Gornja Stubica –
Sesvete dominira ovim područjem. Planinarska staza prolazi pored kapele i ovdje ima dovoljno mjesta za ostaviti auto. No, bolja je varijanta produžiti autom prema Stubici i odmah u kotlini,
na prvom lijevom raskršću treba skrenuti lijevo u naselje Labaši. Tu se opet dolazi na planinarsku stazu koja dalje vodi asfaltiranim putem, strmo u brdo u naselje Koščevići. Iako je cesta
uska, a kuće su stisnute na malome proplanku brda, može se naći mjesto za parkiranje automobila. Tako pješački uspon započinjemo iz naselja na 370 mnv pored jedne manje gospodarske zgrade pa
desno u brdo kroz polje i livade.
|
|
Kako se penjemo, otvaraju se prekrasni
vidici na ovaj prelijepi okoliš, a crveni krovovi kuća i crkveni tornjevi sve više ostaju ispod nas. Staza nakon nekoliko minuta dolazi do šumskog puta kojim skrećemo desno, a onda i ovaj
put dolazi do još šireg puta kojim se sad nastavlja lijevim smjerom. Tu započinje ravničarski dio i uskoro se ispred nas ukaže šuma Tepčine Špice. Na 440 mnv, a nakon petnaestak
minuta hodanja dolazi se do nogometnog igrališta, osamljenog u šumi na jednom proplanku. Uz igralište je i zidana kuća i stvarno ovdašnji ljubitelja nogometa zaslužuju svaku pohvalu, jer ipak
treba doći na ovaj teren radi nogometa. Dalje slijedi dosta širok, ali i poprilično blatnjav put u slučaju kiše, no to traje tek petstotinjak metara gdje treba skrenuti u desno na šumski
put. Pet minuta kasnije dolazi se do raskrsnice planinarske staze i tkz. Stepinčevog puta koji je ujedno i Marijanski hodočasnički put, a koji je obilježen bijelim križem na žutoj podlozi.
Inače ta nas markacija prati sve od Svetog Mateja. Na 487 mnv Marijanski hodočasnički put skreće lijevo i nakon 330 m se spaja s planinarskom stazom broj 33 koja povezuje Laz i Lipu. Naša pak planinarska tura nastavlja pratiti šumski put, a onda
ulazi na stazu u šumi gdje prevladavaju bukve i hrast. Na ovome dijelu ima i nešto tise, a više postoji i nekoliko šumaraka bagrema, dok je na Tepčinoj špici uglavnom bukova šuma. Nakon
raskršća staza započinje i najstrmiji dio ovoga smjera i tu se podižemo oko 150 m na oko 1500 m puta. Kad se savlada taj dio, uspon opet postaje lagan, u jednome se dijelu čak i spušta, a onda
započinje lagani završni dio do Tepčine Špice. Hoda se hrptom brda pa se u jednome trenutku otvara lijep pogled prema Velikoj peći s Lipom u pozadini. Na vrh Tepčine špice na 644 mnv se dođe
bez da se primijeti uspon. Za ovaj put treba oko 50 minuta hodanja. Dalje slijedi mogućnost prelaska na drugu stranu ovog zanimljivog vrška, spuštanje u zapušteni voćnjak gdje se dolazi do staze
broj 34. Tu sad biramo smjer silaska do Slanog Potoka ili daljnjeg uspona prema Lipi. Ovaj dio puta opisan je u ruti Slani Potok-Lipa Rog.
|
