Kad umrem

Kada jednog dana umrem

Neću trube ni narikače

Samo ćuti želim

Kako tvoje srce plače

Kada jednog dana umrem

Samo jedna suza za brege

Zagorske da se lije

Sve ostalo nek bude k'o i prije

Kada jednog dana umrem

U grob kad me spuste

Miris tvoj ponijeti bih htio

I žubor vode kroz prste

Kada jednog dana umrem

Na sjever nek odu kiše

Samo cvrkut slobodnih ptica

Radost srca koje još diše

Svejedno je umrijeti sutra

Il' godine neke kad odnese me tama

Tvoju ljubav čuvat će nebo

A ne hladna grobna jama.

Galženjak

Sam denes po parku hodil

Maksimilijanovom

Škrlak na glavu nabil

Lambrelu kak ščap držal

Tak radi reda

I novine zmotal pod ruku

A megla uz vodu Vidakovu se

Stiskala preplašeno

Kak zajec vu grmlju gore vu

Kamenjaku

Sam denes po parku hodil

Topličkome

Vu oku pomalu žmirečki

Sunce je svetlile

Steze za špancir, perivoj i klupi

Sam iskal

Rože poscane i pogrbljena drva našel

I fontanu bogičku vu teroj

Mesto da skaće

Voda plače

Sam denes po parku hodil

Mojemu

S rukami zelenu travu razgrnul

I grabu s lambrelu skopal

Biljku mladu iz žepa podrapanoga

Sam spuknul

Kak ljubicu svoju podragal

Bogeka prosil, nek sponova

Zraste Galženjak

Crna pjesma

Na bregu crnom

Pod crnim nebom

Vu zemlji crnoj

Crnu grabu ste skopali

Vu nju moje telo dali

No vse najbolše

Kaj je vu njem bile

Na zelenoj ledini

Dragog oka se skrile

Trsje

Na bregu zelenom

Gde trsi su sviti

Moj mali auto skriti

Ljubavnici vu njem priviti

Dok dežđene kapi vani curiju

Oni radost dodira piju

Sak diel tvog tiela

Vu rukami stiskam

Od radosti življenja vriskam

Ti dišeć duboke

Ruke v lasi mi skrivaš

Svijet svoj z menu pokrivaš

Tič je črni sjel na kolec

Ušel sam vute

Zgubil sve druge pute

Da sam te bar

Pre puno lijet našel

Ne bi denes vu trsje zašel

Sad bum cijelo življenje

Suzu vu oku prikrival

Svoju ljubav največu skrival

Knjiga od kapi

Kap po kap

Iz tvoga oka u

Moje oko se seli

Kap za sreću

Kap za tugu

Kap za nadu

Koju smo htjeli

Kap u oku

Kap na dlanu

Kap za sve ono

Što si dala

Kap za osmjeh

Koji nas spaja

Godinama tako slažemo

Ko knjigu

Kap za dodir

Kap za bol

Kap za godine

Kap za trenutak

Kap po kap iz moga oka u

Tvoje oko se seli

Kap za čežnju

Kap nadahnjuća

Kap za sreću

Kap zahvale

Godinama tako iz izvora života

Slažemo ko knjigu

Kap za jučer

Kap za danas

Kap za …

Možda će jednom

I kap za hrabrost stići

Zjedničkim potokom poteći

Koliko traje trenutak

Trenutak je

Treptaj oka ?

Sat ?

Poznanstvo ?

Čitav život ?

Trenutak

Koliko traje

Bol u srcu

U oku nada ?

Od trenutka do trenutka

Život nas vodi

Ili čitav je naš život

Tek trenutak

U kojem odlučujemo

O njegovu sjaju ?

Trenutak

Koji ostavlja brazdu na licu

Trenutak

Koji nas tek dodirne

Trenutak

Samo spomen sklon zaboravu

Trenutak

Koliko traje ?

Trenutak

Kad upoznao sam tebe

Vječnost nam daje !

Ljubav

Godinama sam čekao

Zvijezdu ljubavi da se upali

Na nebu moje duše

Sada kad je zabljesnula

U srcu izranjavanom

Čini mi se dalja no ikad

Na kraju

Jednoga dana doći ću do kraja

Dugog zavojitog puta

Raskršća iza mene ostati će

Samo neke ne izabrane ceste

I sve ono što se do jučer

Gubilo u izmaglici sumnji

Zasjati će vidicima jasnim

Kamenčiće života u ne preteškoj torbi

- ovaj je bio dobar,

- ovaj je mogao biti bolji,

Složit ću k'o spomen krhki

Pa na njega položiti glavu

Samo Kristuš tu na kraju puta

Omotan u krunu bodljikavog trnja

Moći će presuditi

O jednoj prići koja

Ljubavna nije trebala biti

Ljubavne pjesme

Ljubavne pjesme teško je pisati

Puno je lakše

Njen lik u oku risati

Ljubavne pjesme teško je govoriti

Puno je teže

Za ljubav voljenu moliti

Ljubavne pjesme teško je davati

Ali najteže je ipak

Bez ljubavi spavati

Nad otvorenom jamom

Ljudi u crnom stoje

Iza oblaka sunce se skriva

Tek vjetar njihova lica dira

Nad otvorenom jamom

Drhtavo tijelo se savija

U sjenama prošlosti oslonac traži

Držeći ruku izgubljenu u tami

Nad otvorenom jamom

Dan se u sebi guši

Čuvajući data obečanja

Krijesnice na nebu pali

Nad otvorenom jamom

Jecaj novi svijet gradi

Neko se dijete smije

Trebalo je umrijeti još prije

Ne traži me

Ne traži me večeras

Ni ovih dana

Moje ruke sad drugog drže

Iako tvoje zagrljajem zovu

Ne traži moje poljupce

Ni snove sretne

Moje tijelo sad drugog grije

Iako još uvijek miriše na tebe

Ne traži osmijeh moj

Ni šetnje u svijetu našem

Moje srce sad štene je poslušno

Iako još jučer vodilja ti bilo

Ne traži me više

Ni misao o meni

Moju dušu pokrila je tama

Iako zauvijek zarobljena u tebi

Ne trži me

Krik bola ne smijem čuti

Mogla bih ostati uz tebe

Zauvijek nesretna zbog sebe

Odgovor

Jednoga dana

Kad vjetar će raznositi

Prah naših tijela

Dodirnut ću zrnce tvoje duše

Upitat te samo

Kad morala si

Da li odabrala si ono

Što si htjela

Ili tek smjela

Odgovor ne moraš

Meni dati

Već odavno

Ja ću ga znati

On tebi treba

Kako ti duša

Ne bi lutala

Zarobljena usred neba

On i ja

On vidi tvoju raskoš

Iza rešetaka zatvorenih prozora

Ja otvaram prozor

Da bih te vidio

On te nosi sa sobom

Da bi te gledao

Ja te gledam

Jer te nosim u sebi

On te vodi na daleka putovanja

Da bi vidjela ljepotu života

Ja ti dajem život

Da bi osjetila ljepotu u sebi

On te drži za ruku

Da bi ostala

Ja te imam

Da bih te držao za ruku

On te ima

Da bi te pokazivao

Ja te pokazujem

Jer te imam

On te zatvara

A ti držiš ključeve mog srca

On gradi okvire

Ladica za jutro

Ladica za večer

Ladica za doma

Ladica za vani

Ladica za ljubav

Ladica

Ja otvaram vrata

Izlazim na ulicu s nadom

Da ću te vidjeti kako dolaziš

Gledati ću tvoje korake

Gledati ću korak po korak

Svaki pokret tijela dok dolaziš

Tražiti ću osmjeh u oku

Volim te na usnama

Svoje prste u tvojoj kosi

Svoj korak u tvom hodu

Čekat ću na ćošku

Dok će se vjetar

Igrati strahovima

Raširit ću ruke

I disati u ritmu

Tvojih koraka

Koraka

Oprosti mi

Oprosti mi molim te

Danas sam te povrijedio

Strah sam ti u oči stavio

A samo sam želio

U njihovom sjaju biti

Oprosti mi molim te

Danas sam previše htio

Učinio što nisam smio

Umjesto zagrlaja riječi nježnih

O našem životu govorio sam smjelo

Oprosti mi molim te

Danas sam o budućnosti koja nestaje

Govoro s nadom da predstoji

I nikada neću prihvatiti

Da si me samo jednom voljela

Oprosti mi molim te

Što mi je žao što sam te vidio

Žao što te nisam zagrlio

Poljubio nježno

Tvom domu odveo

Oprosti mi molim te

Danas bi bilo bolje šutjeti

Nikada ti bol ne nanjeti

Duboko u duši uvijek te voljeti

Uvijek te voljeti

Ponekad povjerujem

Ponekad povjerujem da si više moja

Nego što mi pripadaš

I tad nije dovoljna tvoja prisutnost u meni

Želim tvoju ruku u mojoj povesti

Zaboravljajući da ti ne mogu putokazom biti

Namjerno od istine bježim

Iako ona sunčevim izlaskom k'o prijetnja probada

Ponekad povjerujem da si više moja

I da ćeš u jutro uz mene stjenjem koračati

Iako znam da će korak moj samotno

U gori odzvanjati

Noseći zrnce tvoje duše stepenicama prema nebu

Iako se može sve kupiti, tebe ne mogu imati

Mutne vode šaptanja neće me odnijeti

Ponekad povjerujem da si više moja

I duša vapi za odlaskom

Ti još uvijek imaš vremena promijeniti stazu kojom hodaš

U jeci tvojih šaputanja pitanja više ne tražim

Ni glasove onih koji stoje ne slušam

Samo vjetar kako u krošnji drveća puše

I nada da ću biti kamen koji se neće otkotrljati

Ponekad povjerujem da si više moja

Ali prekasno sam tvoj put dotaknuo

Il' preslaba je matica rijeke mojih želja

Da bi tvoje snove ponijela u sebi

Tek rukama zvijezde razgrinjam

Kako bih na nebo svijetlo tvojih očiju stavio

Koje će svjetionikom mi ostati

Ponekad povjerujem, u duši osjećam

Da mi više pripadaš nego što si moja

I životi naši neće krivim stazama proteći

Ako dana kad stepenice u nebo će nas odvesti

Tvoju dušu u sebi kao delfin zagrlim

Tebi te vratim

Da budeš onakva kakvom si se bojala ostati

Ponekad povjerujem da si više moja

No što u životu mogu imati

I u vječnosti nježnost ću ti davati

Kako bih vratio bar dio poklonjene radosti

Otkucaj tvog srca u mom će šum postati

I kad kreneš za mnom stepenicama

U nebu jedna zvijezda ćemo ostati

Trumbetaš

Trumbetaš dvorišni

Gizdavi

S pisanim perjem

Već na plotu

Jutro budi

I tak je bile ščera

I prek ščera

I zutra

I dan potem

Veliju da bu tak

Ali baš me briga

Za sutra

Gda denes

Denes

Me srce boli

Z vanjkušom

Glavu pokrivam

Sunčevoj zraki se skrivam

Gda na njoj

Tvojega oka ni

Zabadav ti trumbetaš gizdavi

Jutro budiš

Jer denes

Denes

Denes meni ga ni

STUBAKI

Po ivici ponora volim ja da hodam
uzbuđenja tražim,
osrednjost utabanu da prodam
to počesto želim.

I sanjam u zore beskrajne vidike:
oblacima bijelim
da okitim gore i pjesničke slike
- Škrlatici u krilo da legnem.

Biva četrdeset (il' tu negdje) ura
uspona i spusta zbog djelića raja,
baš k'o zgusnuta Mojsijeva tura
po vrletima Sinaja.

Ka smiraju dana, u lahoru blagom
kroz pukotine najviše police,
sve su misli lake,
slobodno od sjete, srce kuca tiše.

I ostalo bi tu, pa makar i kradom
u društvu zvijezde padalice,
da nije Glasa iz jutarnje zrake:
"Ustani Stubaki, treba poći više!"

Vladimir Ronjić – Pula

Zake

Zake sake noči senjam

Kak tvoji prsti

Mojim telom putujeju

Kad svi zate ludujeju

Zake srce svoje

Vu tvoje ruke deti

Kad zbog te ljubavi

Smo prokleti

Zake tak lepe senje

Vu očima tvojim čuvati

Kad i vu sunce

Moraju pljuvati

Zake zvezde vu tvojim lasima

Imam rad zbirati

Kad njihove ruke nedaju

Telo mi tvoje dirati

Zake svoje stihe

Tebi dati

Kad tvoju ljubav

Ja nemrem imati

Zake skupa nemremo stati

Se bojimo da zbog toga ognja

Ker vu nama gori

Nebi mogli opstati

Zake saki dan senjam

Zake saku noč živim

Zake te imam

Zake same kad spim

Zake mi govoriju

Kak da sam prokleti tat

Ja samo pred Bogom

Tak imam te rad

Lucy

Sinoć sam ležao drhteći Na slaboj mjesečini
Bio je to kraj ljubavi
U bijedi i jadu

Onda odjednom iznad mene
Njezino lice bljesne u svjetlu
Došla je u viziji ljepote
Sva omotana u bijelom

Sada zvonik zvoni
I noć je ukrala prošlost
O Lucy, možete li me čuti?
Ma gdje god odmaraš

Ja ću te voljeti zauvijek
Ljubiti te za sva vremena
I ljubavlju ću za tebe
Skidati zvijezde sa neba

Sada zvonik zvoni
I ja se tresem na podu
O Lucy, možete li me čuti?
Kad te zovem i zovem

Sada zvonik zvoni
A mjesec je pun
O Lucy, možete li me čuti
Kad plačem i plačem i plačem

Nick Cave

Pitaš, da li sam sretan

Suza u srcu

Suza u oku

Suza u riječi

Suza u šalici kave

Suza u žlici juhe

Suza na jastuku

Suza umiranja

Ili suza života

U suzi tražiti ljubav tvoju

Ili suzom zalijevati svoj život

Suza u srcu

Suza u oku

Suza na cesti

U svakom koraku koji napravim